15.02.2025.

Zvijezde domaće serije iskreno o svemu: ‘Slični smo i nije nam bilo teško iskreno se zaljubiti na TV ekranu‘

Serija “Sjene prošlosti” gledatelje ljuti, uznemirava, oduševljava i intrigira, a o svemu tome svjedoče doista brojni komentari na društvenim mrežama. Na stranu i licenca, ali serija je to baš sjajne interpretacije domaćih glumaca. To se odnosi i na glavni par serije.

Oni su Olga i Šimun, Marina Fernandez i Jasmin Mekić, čuveni zaljubljeni par iz RTL-ove serije “Sjene prošlosti”, finalistice Zlatnog Studija, koji se prije angažmana u telenoveli prema turskoj licenci nisu uopće profesionalno poznavali. Na Valentinovo je, za one koji ga slave, trenutačno možda najzaljubljeniji fiktivni par na malim ekranima, koje gleda stotine tisuća ljudi, odgovorio Studiju na brojna pitanja.

Marina Fernandez, publici poznata kao Marija Mrčela iz “Ruže vjetrova”, rođena je u Splitu, a pohađala je Trgovačku školu i muzičku školu Josipa Hatzea. Neko je vrijeme živjela u Portugalu te se prije više od deset godina vratila kući. U Portugalu je bila fotomodel i glumica, pjevala je jazz standarde, glazbeno nastupala u gradskom kazalištu Almada, hotelima, resortima… Danas glumi na engleskom, portugalskom i španjolskom. Od vremena “Ruže vjetrova” igrala je i u “Počivali u miru” te serijama “Morangos com açúcar”, “Podia acabar o mundo”, “Perfeito coração”, “Onde está Elisa”, “Mar do paixão”, “Pai a força”, “O sol do inverno”…

Ima sinčića predškolske dobi, koji se zove Salvador. U Splitu se također bavi glazbom, osnovala je dva benda, Artevidos i The Hot Shots, koji izvode različite repertoare. Nedavno je objavljen hrvatski prepjev naslovne pjesme serije “Sjene prošlosti”, čiji tekst potpisuje Alka Vuica, a pjesmi je vokal dala upravo Marina, u seriji doktorica Olga. Ona je i članica splitske udruge Anđeli, a pojavila se u spotu “Jednom kad odem” Klape Brodarica. Nastupila je na Dalmatinskoj šansoni u Šibeniku, gdje je publiku osvojila pjesmom “Voljet ću te ponovo sutra”, dobivši priznanje kao najbolji debitant.

Marina Fernandez: Ne razumijem Olginu ljubav prema Šimunu

Vedran Peteh

Jasmin Mekić, rodom iz Tuzle, srednju školu završio je u New Jerseyju, a Akademiju dramske umjetnosti u Tuzli. U Rijeku je došao s 28 godina i na Kvarneru ostao do danas. Studio je jedna od prvih nacionalnih novina koje su prije desetak godina predstavile mladog riječkog glumca Jasmina Mekića, koji je danas prvak riječke drame i vodeće lice domaće telenovele. U međuvremenu je igrao u šezdesetak kazališnih uloga, od Duvala u “Dami s kamelijama”, preko uloga u Shakespe­­areu, Molièreu, Krleži i Marinkoviću, do Kristijana Novaka i njegova “Slučaja vlastite pogibelji”. Dobio je dvije glavne nagrade HNK Zajc za glavnu mušku ulogu. Od serija je prethodno igrao u naslovima “Zora dubrovačka”, “Larin izbor”, “Pod sretnom zvijezdom”, “Kud puklo da puklo”, “Počivali u miru”, “Tko te šiša”, “Nestali”, “Gora”… Bio je u filmovima “Ne gledaj mi u pjat”, “Sigurno mjesto”, “Uzbuna na zelenom vrhu” itd.

PROČITAJTE VIŠE Pljušte reakcije na novu domaću TV seriju

Kako vam se, Marina, činio kolega Mekić kad ste počeli snimati? Je li vas se dojmio kao glumac s kojim možete lako ostvariti televizijsku kemiju i intenzivan rad?

MARINA: Kolegu Jasmina sam imala priliku upoznati na castingu za ulogu Šimuna dok sam ja bila na istom castingu za Olgu. Nismo imali vremena za razgovor prije, nego smo se upoznali malo prije scene u kojoj smo trebali igrati skupa I sjećam se da sam se baš ismijala u to kratko vrijeme i bilo mi je jako zabavno raditi s njim.

Razumijete li Olginu ljubav prema Šimunu?

MARINA: Ne razumijem Olginu ljubav, ali ljubav i nije osjećaj koji se može razumjeti, tako kažu, između ostalog…

Borite li se vi, u privatnom životu, za ljubav Olginim (pasivnim) metodama?

MARINA: U ljubavi, kao i u svemu, trudim se uvijek biti direktna i iskrena, tako da ostavljam što manje mjesta nesporazumima.

Biste li se vi, Jasmine, osobno zaljubili u ženu kakva je Olga iz serije?

JASMIN: U ženu koja ima svoj stav, principe, dobrotu, poštenje i osjećaj empatije, kao što je Olga, nije se teško zaljubiti. Svi danas traže ono čisto u ženi, a i u muškarcu, a što se donekle izgubilo u ovom današnjem brzom, želim biti viđen/a, moralom načetom i konzumerističkom društvu. Teško je ostati imun na sve to, a oni koji ostanu su vrijedni svake pažnje i ljubavi. Olga je takva.

Kako mislite da je kolegica Fernandez profesionalno odgovarala na vaša udvaranja na setu, je li dočarala da ste je zaveli?

JASMIN: Marina je profesionalka i moje udvaranje u okviru uloge i zadane situacije je prihvaćala i odobravala kao što bi svaka zaljubljena osoba. I to je svakako znala i još uvijek zna dočarati i glumački ispostaviti. Svi smo mi profesionalci i znamo ući u uloge i situacije, ali za ovako kompleksan odnos u kome se dvoje zaljubljuju jedno u drugo potrebno je imati i takozvanu filmsku/televizijsku kemiju. To znači da glumačkim senzibilitetom pašete jedno drugom, da imate odnos u kojem ćete se osjećati doma kada jednom krenu scene udvaranja i naposljetku ljubavi.

Što privatno mislite jedno o drugom?

MARINA: Mišljenje o Jasminu mi se nije puno promijenilo od castinga… Kolege na sceni su mi uvijek vodeći poticaj, a Jasmin je upravo onaj sastavni dio trokuta između publike i mene.

JASMIN: Odnos koji smo od početka uspostavili, profesionalan, prijateljski s velikom podrškom, nam je uvelike pomogao u tome da smo na malim ekranima iskreno zaljubljeni jedno u drugo. Još bih dodao da je Marina privatno draga osoba s kojom mogu razgovarati o bilo čemu.

Šimun je lik koji utjelovljuje neku vrstu idealnog muškarca, koji je imao očajnu majku, ali je sve teškoće pretvorio u pobjede. I podršku koju nije imao od toksične majke dobio je u, opet toksičnoj, partnerici. I sad negdje u skoro četrdesetoj godini njemu se dogodi ljubav, kao nekakvom mladiću. Je li to bilo zeznuto iznijeti?

JASMIN: Bilo je izazovno iznijeti tu ulogu jer se radi ipak, kako ste i naveli, o kompleksnom odnosu od djetinjstva. Muškarac kojeg je donekle oblikovala majka na kraju i sam nalazi sličan obrazac u koji se zaljubio jer nije znao za drugačije. Tek kada je upoznao nekog tko ne živi od spletki, društvenog odobravanja i statusa, vidio je da postoji i druga, iskrena strana života. To svakako nosi i sve one druge segmente zaljubljenosti kao u mladosti: nesigurnost, propitkivanje, pa i donekle ljubomoru. To bih naveo kao negativne karakteristike, ali za Šimuna to nije negativno, to je za njega pokazatelj iskrene ljubavi.

PROČITAJTE VIŠE Dajana Čuljak o ‘Sjenama prošlosti‘ i ulozi spletkarice Paule: „Ljudi me znaju namršteno gledati“

U čemu Šimun griješi, a u čemu Olga?

JASMIN: I Šimun i Olga su naivni jer kreću od sebe kada su ljudski odnosi u pitanju. Tu je njihova pogreška. Zato i jesu oličenje poštenosti bez figa u džepu. Vjeruju u dobro u čovjeku, kakvi su i sami, i samim tim misle da su svi takvi. Šimun je podlegao i toj slabosti i nevjeri. E sada, neki bi rekli: pa on ima obitelj, kako je mogao?! E, tu sam ga morao braniti. Jer kada živiš u laži, a njegov brak je bio laž, tko može zabraniti da se iskreno zaljubi u nešto što nije lažno? Svima se to događa, i dalje će se događati. I dalje će biti brižan otac, ali svi gledamo sebe, zar ne? Bolje je ostati brižan otac nego nesretan otac koji ostaje u otrovnom braku.

MARINA: Mislim da se putem Olga izgubila i prestala davati prioritet stvarima koje su bitne, a koje bi njoj značile mir kojemu toliko teži. Ali da Olga ne griješi, mi ne bismo imali što gledati, zar ne? A Šimun? Eeee, o tome bi se dalo govoriti. To je pitanje na koje svaka žena želi odgovoriti – u čemu griješi jedan muškarac? (smijeh) U odnosu na našu Olgu, on dozvoljava da mu drugi konstantno poljuljaju povjerenje u Olginu riječ i njene osjećaje; ne misli prije nego što kaže nešto što rezultira još jednom od silnih svađa kojima smo svjedočili, a koje su, opet, dio te njihove uzbudljive priče.

Što bi Marina rekla o Olgi, u čemu je razumijete, u čemu ne? A što bi Olga rekla o Marini?

MARINA: Za Olgu bih rekla da je jako zanimljiv lik za igranje jer je raspisana tako da prolazi raznorazne emocionalne promjene, što je ujedno čini i kompliciranom i predstavlja pravi izazov, a ako bih je gledala kroz prizmu stvarne osobe, rekla bih da mi je jako žao što nije niti svjesna posljedica koju je na nju ostavila ta trauma iz srednje škole, te zbog toga nije u mogućnosti ostvariti miran i koliko-toliko normalan život. Ne bojim se konflikta u službi razrješenja problema, ali ako procijenim da druga strana nema za cilj iste namjere, moj modus operandi je povlačenje iz konflikta. To bi Olga vjerojatno komentirala kao odustajanje.

Iznenađuje li vas kako su pojedini likovi raspisani, recimo Martin lik?

MARINA: U gotovo svakoj fikciji imamo uvijek dva ekstrema, onaj dobar i onaj loš, i dinamiku borbe dobra i zla, tako da je Marta, kao zlikovka, zapravo jako realno raspisana, i to je ono što možda malo, na trenutke, šokira… Zapravo spoznaja da, ako bismo malo razmislili, ima barem jedna osoba koja bi nas podsjetila na Martu.

‘Sjene prošlosti‘ – Jelena Perčin i Marina Fernandez

Rtl

Mislite li da se i sama Olga previše upustila u Martine metode?

MARINA: Lik kao Olgin nikad nije bio i ne može biti “ravnopravan” u odnosu na Martin lik u ovom odmjeravanju snaga jer po svojoj naravi Olga ne može razumjeti malicioznost kojom je Marta vođena, tako da se nikad ne nada sljedećem napadu.

Jeste li ikad u stvarnom životu vidjeli slično maligan prijateljski, ženski kružok?

MARINA: Nažalost, takvi krugovi postoje. Doduše, nasreću, osobno ne poznajem takve kružoke, ali znam pokojeg pojedinca koji bi bio dio istih.

Olga je napisana u smislu dobre žene koja se ponekad ne zna braniti od zla, ono je vuče. Većina gledatelja bi rekla “ne javljaj se više tim ljudima na mob”, ali Olga se ne može odvojiti od zlog klupka spletki. Zašto?

MARINA: Po mom skromnom mišljenju, Olga je, uslijed užasnog događaja iz srednje škole koji su joj priredile prijateljice, razvila jako veliku traumu i neki oblik stockholmskog sindroma jer se, nakon tog događaja i za vrijeme godina izbivanja iz tog mjesta u koje se kasnije vraća, nije bila u stanju realizirati niti na jednom području osim na profesionalnom, te je jedina jaka emocionalna veza koju je ikada uspjela ostvariti bila upravo s osobom, Eduardom, koja je također bila dio te traume. Po povratku u kvart, ona zapravo nastavlja, odnosno pokušava nastaviti jedini život koji poznaje.

Gledatelji su nerijetko šokirani postupanjem brojnih likova, ali i razvojem scenarija. Pišu li vam i o čemu?

JASMIN: Pišu. To su pitanja o tome tko je koga ubio, zbog čega, zašto sada Marta radi to što radi ili kako Šimun to nije prije vidio ili zašto je Olga u tom i tom problemu. Hoćemo li Olga i ja završiti skupa i koliko ima do kraja…

MARINA: Počela sam dobivati komentare tek nedavno, tipa “nek se Olga konačno probudila”, “ako je već ostala, nek se bori” i slično, a s druge strane sam čula komentare da je Olga jednako loša… Tako da su mišljenja podijeljena, haha.

Iznenađuje li vas razvoj scenarija?

JASMIN: Uopće ne. Zapravo, ovo je takav televizijski format u kome su obrati, momenti prevarenog očekivanja i spletke životnih situacija zapravo poželjni i na neki način zakonitosti da bi se održavao dobar tempo i ritam od 170 ili 200 epizoda.

Kao prvak riječkog HNK, kako ste zadovoljni predahom od kazališta, te filma, kroz ulogu Šimuna?

JASMIN: Nije loše tu i tamo napraviti kreativnu pauzu jer se time zapravo pune baterije za novu kreativnost i izazov koji će doći, bilo u kazalištu ili televiziji i filmu. Sada, kada sam zaokupljen snimanjem, radim manje u kazalištu, u smislu da ne radim nove predstave, ali kada dođem u Rijeku radi igranja predstava koje smo već napravili, to mi izaziva uzbuđenje. Drugi je to format, živo kazalište, kazalište u kojem nema reza ili stopa pa ćemo ponoviti kadar ili pogreške, kazalište u kome sam zapravo i odrastao i puno toga naučio. Kao da se vraćam doma. Kazalište je po meni temelj svega ako ga ispravno shvatite. Kazalište vas uči da nemaju dvije ili tri emocije u životu, nego njih tisuću i jednu, a to naposljetku pomaže da imate veći dijapazon emocija na televiziji ili filmu. Sve je povezano.

Tuzlak ste koji od 2008. živi u Hrvatskoj, u Rijeci. Oženjeni ste za Annu i imate sina Noela. Što vaša obitelj kaže o vašoj ulozi u seriji?

JASMIN: Njima je iskreno drago jer me poznaju i znaju koliko mi to znači. Raditi kvalitetno i biti dobar u onome što volim. Uživam njihovu veliku podršku i to mi puno znači. Loša strana svega je to što sam odvojen od njih i zato se radujem svakom trenutku kada se vidimo.

Tko je od ženskih likova iz serije vaš tip žene, kad bi takva postojala u realnosti?

JASMIN: Tu je kombinacija svega. Olga je principijelna žena, poštena i dobra, Ana divna majka, Marta ostvari što zacrta, dakle ambiciozna, i Paula – kada voli, onda voli, čak i ljubomorno čuva ono što ima. Svaki od tih likova ima svoju lijepu stranu, a što meni, ne samo meni nego svakome, znači. Postoji li takva žena u realnosti? Da, postoji. To je svaka žena iskreno zaljubljenog muškarca!

S kim ste se sprijateljili na setu?

JASMIN: Lakše bi bilo odgovoriti na pitanje s kim nisam. Nema te osobe. Sa svima sam u divnom, prijateljskom odnosu. Na ovakvim projektima upoznaješ razne ljude i s nekima zaista ostaneš prijatelj ili, bolje rečeno, upoznaš prijatelja za život. Jelena Perčin je u pravom smislu te riječi – drug. S njom uvijek imam o čemu pričati i kliknuli smo profesionalno i znam da se na nju mogu osloniti. Dajana i Ana su izrazito duhovite, inteligentne glumice i znam da ću s njima uvijek imati dobre scene. Matija Kačan je uvijek nasmijan i čovjek koji zbija šale na svoj račun te me podsjeća na mene. Nema izražen ego, nego dobrotu. Janko je u početku suzdržan, ali kada se probije taj oklop, postaje divan i topao čovjek, kao i Đorđe, u kojem sam također našao dobrog prijatelja jer ga krasi ta dobrota. Arija je i odlična redateljica i odlična glumica, a to se ne nalazi svaki dan. Cijela ova pozitiva ne bi bila moguća bez odličnih, talentiranih redatelja, direktora fotografije, kamermana, kostimografa, majstora svjetla, rekvizitera, asistenata režije, šminke i tako dalje.

Glumci serije Sjene prošlosti – Janko Rakoš, Matija Kačan, Marina Fernandez, Arija Rizvić, Jasmin Mekić

Vedran Peteh

MARINA: Moj angažman u seriji je poprilično velik, tako da baš nemam pauza (haha), a svaki slobodan trenutak provodim sa Salvadorom. Ponekad nam se u parku ili šetnjici pridruži i moja mila Monika Mihajlović, koja u “Sjenama prošlosti” igra Davorku.

Kada imam “neradni” dan, on u mojemu životu započinje ranim buđenjem i planiranjem dana uz kavu sa svojim sinčićem. To uglavnom znači da ne uspijem popiti kavu do kraja, nego je “coffee to go” koju dovršim na nekom dječjem igralištu blizu mora, onda slijedi mala vožnja do doma uz raspravu što za ručak, nakon toga nije siesta, nego opet, ovisno o godišnjem dobu, plaža ili igraonica ili opet neki park. Dakle, igra, trčanje, smijeh i rani počinak. I sutra sve ispočetka – tu i tamo pokoja muzička probica.

Odabrali ste Rijeku za život. Tako će i ostati?

JASMIN: Za sada da! Rijeka je divan grad s divnim ljudima, u kojem se vidim.

Kakav je vaš angažman u Udruzi Anđeli?

MARINA: Dijanu Aničić, osnivačicu Udruge Anđeli i jednu iznimno toplu, duhovitu osobu, znam jako dugo, kao i njenog predivnog Duju, a preko nje sam upoznala i drugu djecu i roditelje u udruzi. Vidjela sam značenje bezgranične i beskompromisne ljubavi. Sjećam se prvog puta kad sam ušla u prostore udruge, nisam željela izaći odande. Koliko god vremena da im daš, oni ti osmijehom vrate stostruko. Žao mi je što sada zbog posla, obaveza i putovanja ne stignem biti u udruzi koliko bih željela, ali pokušavam to nadoknaditi na druge načine. Kad god su humanitarne akcije, nastojim biti njihov dio te sam na raspolaganju.

Izašao je hrvatski prepjev naslovne pjesme u vašoj izvedbi, čiji tekst potpisuje Alka Vuica. Melodija je već bila u brojnim scenama serije, a riječ je o skladbi “Maktul”, koju izvorno izvodi Dicle Olcay za potrebe turskog originala, serije “Ufak Tefek Cinayetler”, po kojoj su “Sjene prošlosti” rađene.

MARINA: Glazba je sastavni dio mog života. Ne prođe dan u tišini, odnosno da ne pjevam ili slušam glazbu ili slično, tako da kad se dogodi da mogu spojiti glumu i pjevanje u jedan projekt, to mi pričinjava posebno zadovoljstvo. U ovom slučaju sam imala priliku biti u doticaju s Alkom Vuicom, čiji rad iznimno cijenim, i tekst koji je napisala za ovu skladbu je jako emotivan. Pokušala sam našoj Olgi dati glas, odnosno dati glas njezinu vrtlogu emocija, te se nadam da će dotaknuti srca publike.

https://www.jutarnji.hr/feed/