February 28, 2025

Ukrajinski dječak (14) iz Buče pronašao ubojicu svog oca: ‘Poslao sam mu kratku poruku, evo što mi je odgovorio‘

Jurij Nečiporenko, danas 17-godišnji mladić, imao je 14 godina kada je ruski vojnik smaknuo njegova oca, dok je on sretno preživio. Dogodilo se to u Buči, gradiću nedaleko od glavnog ukrajinskog grada Kijeva, gdje su u ožujku 2022. nastale snimke nezapamćenog ruskog pokolja ukrajinskih civila, koje su obišle te šokirale i razbjesnile svijet.

Kobnoga dana ruski vojnici patrolirali su ulicama njegovog okupiranog rodnog grada, no Jurij je bio svjestan da njegova bolesna majka ne može dugo izdržati bez lijekova. On i njegov otac Ruslan odvažili su se i na biciklima krenuli do centra za pomoć koji je osnovalo gradsko vijeće u Buči, sjeverozapadno od Kijeva.

Tada ih je prozvao ruski vojnik. “Sišli smo s bicikala i podigli ruke. Pitao nas je kamo idemo”, priča Jurij u ispovijesti za britanski The Times. Odgovorili su da idu po hranu, na što su uslijedila dva hica. “Vidio sam kako moj otac pada. Onda me treći hitac pogodio u ruku pa sam i ja pao. Pitao sam mogu li otići do tate, no vojnik me opet upucao u ruku, a onda su bila još dva hica”.

Rus je ciljao u Jurijevu glavu dok je dječak ležao na zemlji, ali ga je spasila njegova majica s kapuljačom koja je iskrivila oblik njegove glave. Metak je prošao kroz tkaninu i promašio njegovu lubanju. Na posljednji hitac Jurij je ostao miran, osjećajući kako mu očeva krv natapa odjeću. Ruslan, 47-godišnji odvjetnik, otac troje djece, ubijen je nešto više od metra od svog sina.

Tijela civila na ulici u Buči

/Ronaldo Schemidt/afp/profime/ronaldo Schemidt/afp/profime

Čim je ruski krvnik otišao, Jurij je ustao i potrčao. On i njegova dva brata pokopali su oca u obiteljskom vrtu dva dana kasnije. Idućeg mjeseca ukrajinske snage su odbile rusko napredovanje prema Kijevu. Buča je oslobođena, a svijet je bio šokiran dokazima mučenja, pogubljenja, silovanja i pljačke od strane okupatorskih hordi ruskog vođe Vladimira Putina u predgrađima glavnog grada.

Odgovor ruskog krvnika: ‘Vratit ću se završiti posao‘

Kijev je, uz podršku svojih saveznika, odlučan procesuirati ruske ratne zločine, a Jurij se pridružio tim naporima i ušao u trag ubojici svoga oca. Među brojnim video snimkama, uključujući nadzorne kamere u trgovinama i na benzinskim postajama, koje su snimile Ruse u Buči, Jurij je prepoznao krvnika. Kada su otkriveni nazivi vojnih postrojbi upućenih u Buču i vojnika koji su bili u njima, pronašao je ime koje je tražio.

Njegov stariji brat pronašao je kontakt podatke vojnika na internetu, da bi mu braća prošle godine napisali jednostavnu poruku na Telegramu. “Živ sam. Promašio si”, napisao je Jurij. Rus je odgovorio: “Vratit ću se da završim posao”.

Jurijev otac je bio među 458 civila, uključujući devetero djece čija su tijela izvučena iz grada nakon oslobođenja. Slučaj kao ratni zločin istražuje državno odvjetništvo, koje je slučaj masakra u Buči proslijedilo Međunarodnom kaznenom sudu u Haagu.

PROČITAJTE VIŠE: Raskrinkana jeziva ruska operacija ‘začistka‘: ‘Ubio sam toliko civila… Mislim da ću poludjeti‘

Komemoracije za stradale kod masovne grobnice u Buči

Roman Pilipey/Afp

Jurij pripada generaciji duboko traumatizirane ukrajinske djece, njegova obitelj jedna je od desetaka tisuća koje su teško stradale pod ruskom invazijom. Procjenjuje se da su ruske snage ubile roditelje oko 40.000 ukrajinske djece, a najmanje 1.800 ostalo je siročad u ratu. U te brojke nisu uračunata djeca na okupiranom području.

Gen.Ukrainian, organizacija koja skrbi za rehabilitaciju djece s teškim traumama, prikupila je sredstva za slanje Jurija u prestižnu školu u SAD-u. “Radimo s djecom koja su izgubila roditelje na neke nezamislive načine. Imamo djecu koja su izgubila nekoliko generacija svoje obitelji u jednom danu – baku, djeda, majku i oca”, kaže Oksana Lebedeva, osnivačica Gen.Ukrainian.

Prošlog ljeta, za vrijeme odmora, Jurij se vratio u Ukrajinu kako bi podučavao u ljetnom kampu za djecu koja su također izgubila roditelje. Osmogodišnji Vladik odbijao je govoriti jer mu je majka ubijena pred njim, ali na kraju se otvorio Juriju. “Princip rehabilitacije ‘vršnjak vršnjaku‘ je nevjerojatno učinkovit, a Jurij nam je pomogao s mnogo djece”, rekla je Lebedeva.

‘Želim da me s ponosom gledaju odozgora‘

Andrij, siroče kojemu je također podršku pružila organizacija Gen.Ukrainian, imao je deset godina kada je ruski tenk otvorio vatru na automobil u kojem je bio sa svojim roditeljima i stricem. “Pogodili su rezervoar automobila. Majka je bila pored mene, otac ispred”, svjedoči Andrij. “Sve je postalo zamagljeno. Kad sam se malo pribrao, strica prvo nisam mogao prepoznati, imao je tako teške rane na glavi. Pokušao sam izaći – ruski vojnik mi je prišao, izvukao me kroz prozor i ostavio na cesti. Gledao sam ih kako gore. Osjećao sam takvu bespomoćnost”.

Trebali su tjedni savjetovanja, ali Gen.Ukrainian pomogao mu je pronaći smisao i viziju za budućnost, kako kaže. Kao talentirani nogometaš, Andrij sanja da jednog dana zaigra za Real Madrid. “Sada mi je najvažnije da ispunim svoj san, svoju budućnost, kako bi me moji roditelji gledali odozgora, bili ponosni i rekli: ‘To je naš sin, to je 100 posto naš sin‘.”

Komemoracije za stradale kod masovne grobnice u Buči

Roman Pilipey/Afp

Gen.Ukrainian ima za cilj stabilizirati emocije djece kojoj pomaže. Lebedeva je prikupila neke od crteža koje crtaju i slikaju u sklopu svoje terapije. Ti crteži prikazuju teror koji je rat usadio u mlade umove. Na crtežu jedne 13-godišnje djevojčice, čudovište se nadvija nad stambenim blokovima, spremno da ih uništiti. Drugi crtež, autoportret 11-godišnjeg dječaka, prikazuje dijete prepolovljeno, jedna je strana svijetla i nasmijana, druga mračna i potištena.

Čak ni Jurij, uzoran učenik, nije slobodan od svojih demona. Upisao se na West Point, američku vojnu akademiju, gdje želi naučiti kako se boriti protiv Rusa. Organizacije kao što je Gen.Ukrainian dio su ekosustava civilnog društva koje ukrajinskoj djeci pruža vitalnu humanitarnu i psihološku pomoć.

Do ove godine mnoge od tih skupina financirala je Američka agencija za međunarodni razvoj (USAid), ali njezino zatvaranje od strane tzv. Odjela za učinkovitost vlade (DOGE) Elona Muska, kontroverznog multimilijardera i bliskog savjetnika i saveznika američkog predsjednika Donalda Trumpa, značilo je da je 16 milijardi dolara humanitarne pomoći Ukrajini nestalo preko noći. Deseci nevladinih organizacija bore se kako bi pronašle sredstva za pomoć siročadi da ponovno izgrade svoje živote.

Tuga s osmijehom

“U siječnju smo bili u procesu potvrđivanja novog sporazuma o bespovratnoj pomoći s Ukrajinskom inicijativom za izgradnju povjerenja, koju financira USAid. U odnosu na naše dosadašnje projekte ove vrste, oko 2000 djece nije dobilo potporu koju bi inače dobilo”, rekla je Ana Bondarenko, voditeljica Ukrajinske volonterske službe, još jedne humanitarne organizacije u Ukrajini.

PROČITAJTE VIŠE: Presretnuti pozivi ruskih vojnika: ‘Mama, mi ih ne zatvaramo. Mi ih sve ubijamo. Leže i gore…‘

Komemoracije za stradale kod masovne grobnice u Buči

Roman Pilipey/Afp

Druge organizacije kažu da je ovo vrh ledenog brijega i da će milijuni djece vjerojatno biti pogođeni. “Prošlog smo tjedna dobili tri odbijenice od organizacija koje financira USAid, uključujući 50.000 dolara za psihološku podršku našoj djeci, kao i higijenske pakete i pakete hrane za djecu”, kaže Katerina Zosina iz dobrotvorne organizacije “Djeca heroja”.

Djeca heroja podržavaju i 13-godišnju Anju, koja je izgubila oba roditelja u ruskom raketnom napadu na njihov stan u regiji Odesa. Umrli su od gelera dok su je svojim tijelima zaklanjali od siline eksplozije. Djeca heroja pronašla su joj mjesto u privatnom internatu, u kojem se nalazi i nekoliko drugih djevojčica bez roditelja.

“Malo je djece poput mene”, kaže Anja. “Počeli smo dobro komunicirati nakon tjedan dana. Imamo duhovne večeri kada se okupimo u grupi nakon što sve druge djevojke u sobi zaspu, razgovaramo o nekim pričama o našim roditeljima i podržavamo jedna drugu.”

Anja želi biti psihologinja, a svojih se roditelja sjeća s osmijehom. “Imam tu uspomenu koju sam dugo čuvala. Imala sam 11 godina, kod kuće, bio mi je rođendan. Mama, tata, ja, moj brat i njegova supruga, svi zajedno, sretni. Davali su mi poklone – unatoč svemu, unatoč ratu, htjeli su mi prirediti veliki rođendan”, rekla je blistajući prije nego što se odjednom uozbiljila.

“Razumijem da ih se ne može vratiti i da moram nastaviti sa svojim životom. Ali tu i tamo, povremeno, nakon mjesec dana, tri, sjetim ih se. I nedostaju mi”, rekla je Anja, kako donosi The Times.

https://www.jutarnji.hr/vijesti/svijet/feed