20.02.2025.

Ukrajina ga uopće ne zanima, Putin mu zapravo treba zbog jednog drugog rata. Međutim, neće ga dobiti…

Nakon nedavnih “separatnih” pregovora o – navodnom – prekidu rata u Ukrajini između Rusije i SAD-a u Saudijskoj Arabiji te bjesomučnih i apsurdnih napada na Ukrajinu, odnosno predsjednika Volodimira Zelenskog, u kojima je Donald Trump krivnju za rat prebacio na žrtvu, a ne agresora, bizarno spominjući Ukrajincima da imaju “porušenu zemlju” i ne imenujući tko ju je srušio, “dojam” je da američki predsjednik želi “mirovni sporazum” što prije i po bilo koju cijenu, pa čak i po onu da Rusija bude nagrađena za invaziju, a Ukrajina kažnjena. 

Trumpa kao da ne zanima kakav će biti mirovni sporazum – pravedan, sveobuhvatan i zadovoljavajući za sve sudionike. Njemu je važno da se sve završi što prije, pod bilo kakvim uvjetima – a Rusi nakon razgovora u Rijadu neumjereno i neumjesno likuju, uvjereni da su pobijedili – kako bi mogao reći da je on svoje obećanje o miru ispunio. Doduše, već sam sastanak Rusa i Amerikanaca bez Ukrajinaca pobjeda je Vladimira Putina, kako se to u tamošnjim medijima i predstavlja. Cijena svega toga, tog nekakvog mirovnog dogovora, pogotovo za Ukrajinu i EU, Trumpa uopće ne zanima. Samo mu je važno da se može pohvaliti – jesam vam rekao, eto mene mirotvorca, zaustavio sam rat, dajte mi Nobela pa idemo dalje. To nije samo dojam, nego, čini se, Trumpova politička agenda, što god se pod tim podrazumijevalo. 

PROČITAJTE VIŠE Ovo je prvi konkretan plan za Ukrajinu

BBC navodi da sklapanje mirovnog sporazuma među zemljama u ratu nije isto kao i kupoprodajni ugovor za nekretninu, a Trump to tako doživljava. Doći do mira puno je teže nego postići primirje – ali Trumpu je to, čini se, isto – te raspodijeliti nečiji teritorij. No, završetak rata još nije ni svjetlo u tunelu i ne vjerujemo da se sve može ubrzano okončati, iako se kao datum navodi kraj travnja ili početak svibnja. Daleko je i u izravnom i u prenesenom smislu od kičaste pregovaračke dvorane Rijada do blatne ukrajinske stepe gdje se vode žestoke borbe. Trump je kontradiktoran i govori od danas do sutra, ali kako prenosi moskovski Komersant, i on je rekao da bi se “kraj rata” mogao oduljiti još godinu dana.

In this pool photograph distributed by the Russian state agency Sputnik, Russia‘s President Vladimir Putin attends an annual meeting of judges at the Supreme Court in Moscow on February 20, 2025. (Photo by POOL/AFP)

-/Afp

Zašto Trump podilazi Putinu? Prvo, zato što ga on fascinira. Oni su ideološki kompatibilni: ultrakonzervativci, egoistični, tašti, uvjereni u svoju mesijansku i povijesnu misiju, autoritarnih sklonosti (Putin ih je već dokazao, a Trump to tek namjerava). Trump je često iskazivao divljenje Putinu. Drugo, zato što je i njemu lakše pregovarati izravno s jednim, umjesto da se živcira s nekoliko delegacija za pregovaračkim stolom. To je Putin dobro odigrao i preveslao Trumpa koji se, doduše, sam dao na to navući. I na sve to dolazi taj treći, možda i u Trumpovoj glavi najvažniji trenutak – Kina.

Trump, barem zasad (nadanje ludom radovanje?), “ide naruku Putinu” jer je njegova opsesija da bi, ako zadovolji Rusiju i prepusti joj Ukrajinu kao manju žrtvu, ona mogla biti američki suradnik u “borbi protiv” njegova arhineprijatelja Kine. I Trump je govorio da Rusiju treba spasiti od utjecaja Kine, pogotovo da Peking ne dođe u posjed ruskih rudnih i energetskih bogatstava u Sibiru, pa misli da će mu Putin biti zahvalan oko Ukrajine i slijediti ga u njegovu križarskom pohodu na Kinu. Kao i mnogo toga, i to je jedna Trumpova polupismena iluzija.

Rusija nikad neće biti uz SAD protiv Kine, pogotovo ne Putin i ovakav njegov režim. Trump navodi da bi Rusiju ponovno trebalo pozvati među sedam najrazvijenijih država svijeta, da ponovno bude G8. No, ponovimo, Putin neće protiv Kine, pogotovo ne sa SAD-om. Naime, podsjetimo da je “postojao” G8, ali vrlo brzo je to bilo 7 + 1 jer je već tada, mnogo prije “ukrajinske krize” koja traje više od deset godina, Rusija htjela izigravati velesilu, a to je vrlo jasno definirao Sergej Lavrov: “Rusija želi biti alternativa SAD-u”. To se nije promijenilo, pogotovo ne sada kad su u Kremlju uvjereni da su na pragu pobjede jer su – unatoč agresiji i zločinima koje čine i nad svojim ljudima (ljudska, manjinska, pravna i medijska prava u Rusiji su katastrofalna) – vraćeni među velike dečke. I to bi mogao biti velik problem za međunarodnu zajednicu, pogotovo EU, jer može otvoriti Pandorinu kutiju sličnih prohtjeva brojnih manjih i većih Putina i Trumpova.

Volodimir Zelenski, Vladimir Putin, Donald Trump

/Profimedia

U svemu tome važno je pitanje koliko će Trump “trpjeti” maksimalističke zahtjeve Rusije jer se trenutačno uopće na razmatraju ukrajinski zahtjevi, odnosno odbacuje ih se. Nikakav NATO, a okupirana i anektirana područja ostaju Rusiji te se zapravo traži izravno rusko sudjelovanje u ukrajinskoj vlasti. Dakle, kako napominje u svom komentaru BBC, Putin je jasno dao do znanja da ne želi suverenu Ukrajinu, a najradije bi da je nema ni kao neovisne države čak i formalno. Ili, kako u NIN-u navodi politolog i nekadašnji srbijanski diplomat u Rusiji i na području bivšeg SSSR-a Srećko Đukić, Ukrajina bi se na kraju mogla podijeliti kao nekada Njemačka na Istočnu i Zapadnu, a to ne treba u ovakvom trenutačnom stanju zanemariti kao moguću varijantu. Rusi u svom trijumfalističkom zanosu poručuju – Zelenski, odlazi u ropotarnicu povijesti, i pitanje je samo hoće li uspjeti pobjeći, naslađuje se režimski politolog Vladimir Kornjilov na portalu Ria novosti. No, problem je i u tome što bi Rijad jednoga dana u povijesne udžbenike mogao ući kao početak “urušavanja međunarodnog prava uspostavljenog nakon Drugoga svjetskog rata”, ističe Srećko Đukić. Paradoks je da Trump baca Putinu pojas za spašavanje baš u trenutku kad je Rusija u silaznoj putanji, kad se očekuje ekonomska i socijalna kriza, pa čak i pad vojne proizvodnje.

Donald Trump

Hu Yousong/xinhua News/profimedia/Hu Yousong/xinhua News/profimedia

Rusija je ekonomski prema BDP-u po stanovniku na razini Hrvatske. Ali, i to je valjda povezano s Kinom ili misli da nije dobro da Rusija izgubi rat, premda je nekoliko puta rekao da je to sila koja je pobijedila Napoleona i Hitlera. Pritom zanemaruje da se to ostvarilo kada je Rusija bila dio velike savezničke koalicije, pogotovo u Drugom svjetskom ratu kada je SAD vojno i ekonomski pomogao SSSR-u, a u tim pobjedničkim vojskama upravo je Ukrajinaca bilo puno. Ponovimo ono što smo puno puta rekli, ali nije na odmet ponovno napomenuti: Ukrajina, kao i Bjelorusija, uvijek je u povijesti služila “pravoj Rusiji” da joj bude sanitarni koridor, kao tampon-zona prema Europi i sigurnosna i kulturološka brana, da se spriječe “nepotrebni proeuropski utjecaji”, a na to Putin računa i sada. Ukrajina kao demokratska država također smeta Rusiji jer zbog bliskosti – jezik, kultura – uvijek može izazvati pitanja u Rusiji “kako to da oni mogu imati smjenjivu demokratsku vlast, a mi ne”. Konačno, Putinu su smetala pitanja iz tadašnje oporbe zašto je Ukrajina mogla imati pet predsjednika i puno različitih vlada dok je u istom razdoblju Rusija imala samo njega – Putina. 

Ono što je vrlo važno reći, u slučaju pobjede Rusije ili sporazuma povoljnog po Moskvu (stvar je, naravno, daleko od završetka), odnosno ako pretvori makar veći dio Ukrajine u neku Bjelorusiju, Moskva će tražiti još. To je aksiom ruske politike. Ići će dalje na susjede: Gruziju, Moldaviju, baltičke države. Pogotovo jer se Putin toliko “ufurao” u rat da više bez rata ne zna funkcionirati i vodit će ga do (svojeg) kraja.

https://www.jutarnji.hr/feed/