Glazba
Te tri stepenice u busu 90-ih u Ljubljani mogle su biti moj ‘Stairway To Heaven‘. Očarala me zaraznim osmijehom i blago kovrčavom kosom
17.02.2025.
Te tri stepenice u busu 90-ih u Ljubljani mogle su biti moj ‘Stairway To Heaven‘. Očarala me zaraznim osmijehom i blago kovrčavom kosom
Prije dva mjeseca u backstageu Vintage Industrial Bara, uoči koncerta grupe The Strange, pitam Chrisa Eckmana zna li što o Lauri, sestri Carle Torgerson iz The Walkaboutsa. Reče mi da Laura živi u Portlandu, bavi se naturopatijom i onda se uz smijeh prisjeti kako smo Laura i ja, supijani i zagledani jedno u drugo, izgubili ključ od autobusa u koji smo željeli ući. Te tri stepenice u tour busu The Walkaboutsa sredinom 90-ih negdje u Ljubljani mogle su biti moj “Stairway To Heaven” jer Laura me očarala zaraznim osmijehom, blago kovrčavom kosom, a i malo su kojoj djevojci tako dobro pristajale traperice Levi‘s 501. Tko zna, da smo našli ključ i savladali te tri stepenice, jer učinilo mi se i da se i ja dopadoh lijepoj Lauri, možda bih sad živio u Portlandu.
Uskoro će pak Chris raskinuti s Carlom, iz Seattlea preseliti u Ljubljanu pa se tamo oženiti i nedavno razvesti. The Walkabouts kao atipični bend sa Sub Popa, koji je kasnih 80-ih lansirao grunge-rock, prije desetak godina prestat će postojati, a on se posvetiti diskografskoj world music etiketi Glitterbeat. Osnovat će i The Strange s dragim ljudima iz The Bambi Molestersa u kojoj posljednjih godina uz Dalibora Pavičića sviraju momci iz riječkog americana benda My Buddy Moose, a usporedo i Dirtmusic s Hugom Raceom (ex-The Bad Seeds) i Chrisom Brokawom (ex-Codeine). Uz nekoliko albuma tih dvaju sastava Chris će 2021. objaviti peti solistički, “lockdown” album “Where The Spirit Rests”. Eckmanov bariton u sedam sumračnih pjesama na kojima su sudjelovali i Chris Cacavas iz Green On Red i Chuck Johnson te koproducent Alastair McNeill zadobio je cohenovsku patinu, a bila je čujna i srodnost sa šparnijim radovima Nicka Cavea. Stihovi su bili osjenčani tminom i samotnošću pandemijske godine za razliku od albuma “Harney County” (2013), pastoralnog zvučnog putopisa po jednoj od regija Oregona, no “Where The Spirit Rests” bio je jednako krasan album.
Živi u Ljubljani
Navršilo se gotovo tri dekade otkako Chris živi u Ljubljani, zadovoljan i umrežen s tamošnjim glazbenicima poput basista Žige Goloba, bubnjara Blaža Celareca, gitarista Andraža Mazija i kantautorice Jane Beltran koji sviraju i pjevaju na albumu “The Land We Knew The Best”. Producent je ponovo Alastair McNeill, a gudačke aranžmane potpisuje belgijska skladateljica Catherine Graindorge koja je aranžirala gudače i za Nicka Cavea i Iggyja Popa. Slušajući ovaj divni, pretežito tih i smiren album jasno je da je to djelo američkog kantautora Chrisa Eckmana koji je u solističkim i skladbama The Walkaboutsa bio i ostao blizak kantautorima poput Townesa Van Zandta, Leonarda Cohena, Nicka Cavea te istaknutim autorima americane koju su The Walkabouts uvelike setirali kao žanr. Jasno je i da ovakav album može skladati i napisati samo američki kantautor čak i ako je pola života proveo u Sloveniji, a i s The Walkaboutsima daleko više nastupao po Europi nego po Americi iz koje je potekao. Amerikanca možete iseliti iz Amerike, ali teško i Ameriku iz Amerikanca, čak i kad uz Chrisa glazbu izvode slovenski glazbenici, a glasom mu asistira Jana Beltran. Nježni glasovir, tamni kontrabas, pozadinski bubnjevi, jecaji pedal-steel gitare i povremena distorzija električne gitare na “The Land We Knew The Best” ipak su američki hibrid folk-rocka, chamber-popa i country-rocka.
Mogao je bilo gdje nastati
Moglo bi se po stihovima zaključiti da Eckman putuje po svojoj nutrini i da je album “The Land We Knew The Best” mogao nastati bilo gdje. No u nedavnom intervjuu portalu RTV Slovenije Eckman otkriva da je baš planinarenje po brdima oko Ljubljane pomoglo da dopre do samog sebe, a na slovenski narativ albuma ukazuje i fotografija stare brdske štale na naslovnici albuma, a koja je mogla dospjeti iz planinske okolice Seattlea ili Portlanda, ali nama je jasno da je s nekog slovenskog proplanka. Čak i ako znamo da je američki Stjenjak imao upliv i na radove The Walkaboutsa, baš kao i njihova lutanja po Europi, jasno je da je “The Land We Knew The Best” slovenski album mirnog Amerikanca koji se odavno skrasio u Sloveniji. “Bijes se povukao, strah smirio” dok “planinski vrhunci u zvijezdama imaju oči”, iznad “ravnica iz kojih smo potekli” pjeva Chris, promatrajući možda Ljubljanu s neke od okolnih planina i “čekajući posljednji vlak za povratak kući”. Ne u Seattle, nego u Ljubljanu.
CHRIS ECKMAN
The Land We Knew The Best
Glitterhouse
žanr: folk-rock/chamber-pop
ocjena: 4 i pol
https://www.jutarnji.hr/feed/
Glazba
U Zagreb ponovno dolaze velikani americane i psihodeličnog rocka. Jednog od njih sam upoznao, za razliku od Belinde Carlisle u koju sam bio smrtno zaljubljen
21.02.2025.
U Zagreb ponovno dolaze velikani americane i psihodeličnog rocka. Jednog od njih sam upoznao, za razliku od Belinde Carlisle u koju sam bio smrtno zaljubljen
“O Steveu Wynnu bih vam mogao pričati danima. Krenulo je onog lijepog jesenjeg dana 1984. kada je Sale Dragaš odlučio zadržati prvu ploču Steveovog prvog banda The Dream Syndicate, “The Days Of Wine And Roses” (1982), a riješiti se druge “Medicine Show” (1984). Obje je bio kupio u kasno ljeto 1984. na maturalcu u Ateni. Donio mi ih je u Bogovićevu gdje smo svi mi opterećeni muzikom u to doba gubili vrijeme preprodajući “orginalke” te domaća “licencna” izdanja. Slika preurednih običnih momaka s omota nije obećavala. Jedan je čak imao dugu kosu, model koji će se deset godina kasnije zvati “fudbalerka”. Kad sam došao doma stavio sam “Medicine Show” na gramofon, dva puta preslušao, proglasio ih u sebi drugorazrednom kopijom Bruce Springsteena koji je tada sa “Born In The Usa” dominirao radio valovima i vratio Saletu koji ih onda sretan uvalio nekome za sitne pare”.
Tako je o The Dream Syndicate i Steveu Wynnu, a posredno i o meni, 2003. godine pisao moj prijatelj i nekoć kolega diskograf i koncertni promoter Ante Čikara (www.popdepresija.com/?p=678), a ja i danas žalim što sam prodao “Medicine Show” premda zaista jest bio slabiji od “The Day Of Wine And Roses” koji i danas smatram jednim od najboljih albuma američkog underground i psihodeličnog rocka. Priznajem da me nisu previše zacimali “Out Of The Grey” (1986) i “Ghost Stories” (1988), ali sam bio oduševljen s povratničkim albumima The Dream Syndicate, njih četiri od 2017. godine naovamo.
Ne manje važno, scena s koje su potekli The Dream Syndicate zvala se Paisley Underground, a njeni protagonisti stapali su friška iskustva punka i post-punka s psihodelijom, garažnim, folk i country-rockom te jangle-popom. Neki od tih bendova bili su The Bangles, Rain Parade, The Long Ryders, Opal, Mazzy Star, The Three O’Clock, The Go-Go’s, a posredno i duo Danny & Dusty kojeg su tvorili Steve Wynn iz The Dream Syndicatea i Dan Stuart iz Green On Reda. Na sličnom tragu djelovali su i R.E.M. iz Athensa koji postaju jedan od najvećih američkih rock i pop sastava svih vremena, a stilski i idejno blisko u Velikoj Britaniji The Teardrop Explodes, Echo And The Bunnymen, Wah!, The Comsat Angels, The Psychedelic Furs. I “Distorzija” (1986) Električnog orgazma bio je naš, također prilično suvisao pokušaj “pomirbe” new wavea, psihodelije i classic rocka.
“Tijekom vremena upoznao je potpisnik ovih redaka i Stevea Wynna, Dana Stuarta, Chucka Propheta, nažalost ne i Susannu Hoffs iz The Banglesa i Belindu Carlisle iz The Go-Go’s u koje je bio smrtno zaljubljen. Više mu te dvije dame ne dolaze ni u snove, ali barem mu se na javi dogodilo nešto lijepo. Naime, The Dream Syndicate su nedavno objavili krasan novi album “Ultraviolet Battle Hymns And True Confessions”, samo godinu dana nakon “The Universe Inside”. Ako je potonji, gotovo jednosatni komad glazbe “razrezan” u pet skladbi, bio plod samo jednog sessiona od svega 80 minuta, utemeljenog na iskustvima The Grateful Deada, The Velvet Undergrounda, The Jefferson Airplanea, ranih Pink Floyda i planirane fuzije Hendrixa i Milesa, “Ultraviolet Battle Hymns And True Confessions” posve je drugačije naravi. Novih deset pjesama fino je iznijansirano, a pažnju plijene blistavim melodijama, elegancijom, snolikošću, nadrealnošću i atmosferičnošću koja slušatelja navodi da ih sam u sparnoj ljetnoj noći, osvijetljen tek žarom cigarete i ekranom utišanog TV-a, sluša iznova i iznova. Steve Wynn u pratnji Chrisa Cacavasa (nekoć klavijaturista Green On Red), Dennisa Ducka, Martina Waltona i Jasona Victora povremeno će podsjetiti i na našeg dobrog znanca Chrisa Eckmana s kojim je također surađivao, a zahvaljujući i Mati Škugoru nekoliko puta nastupio u Hrvatskoj. Iza njega je serija jakih solo albuma koje je objavio nakon raspada i prije ponovog okupljanja The Dream Syndicatea čiji “Ultraviolet Battle Hymns And True Confessions” ima dodirnih točaka i s drugim albumom grupe The Strange “Echo Chamber”, pisao sam u recenziji albuma The Dream Syndicatea “Ultraviolet Battle Hymns And True Confessions” (2022).
U međuvremenu, od 1990. do danas, Steve Wynn je objavio i petnaestak, što solističkih, što albuma uz prateći sastav The Miracle Three čime se prometnuo u jednog od najcjenjenijih i vodećih kantautora psihodeličnog, alternativnog i underground rocka te americane i roots-rocka. Od “Kerosene Man” (1990) do “Make It Right” (2024) Steve Wynn nije snimio nijedan loš album, a svjedočili smo i njegovim izvrsnim nastupima u Hrvatskoj, uključivši i onaj u KSET-u, 2003. godine, dvije nakon albuma “Here Come The Miracles”. Mogao bih još nadugo pisati o Steveu Wynnu čija je autobiografska knjiga “I “Wouldn‘t Say It If It Wasn‘t True – A Memoir of Life, Music and The Dream Syndicate” (2024) bila izuzetno hvaljena, a zgodno je napomenuti i da je album “Crossing Dragom bridge” (2008) u Ljubljani snimio i producirao naš dobar znanac Chris Eckman. Svi ćemo se vidjeti u zagrebačkom Hard Placeu, 27.02. i tome se izuzetno veselim.
Drago mi je što će sa Steveom Wynnom ponovo u Zagreb doći i Chris Cacavas, jedan od trojice ključnih članova ranih 90-ih upokojenog roots-rock, pysch-rock i americana sastava Green On Red čijem sam prekrasnom nastupu svjedočio daleke 1989. godine na festivalu Reading. Vidjeli smo da se pred našim očima raspadaju, ali glazba im je bila potresno veličanstvena. Svjedočili smo i nadahnutim koncertima Dana Stuarta te Chucka Propheta u nekoliko navrata u Zagrebu, a sad će ponovo u nas nastupiti i Chris Cacavas koji je nakon raspada grupe Green On Red objavio desetak solističkih albuma. Bit će to intimna akustična večer uz dvojicu velikana američkog psihodeličnog rocka i americane koji nažalost nisu popularni koliko to zaslužuju. Ulaznice za ovaj koncert “pjesama i priča” Stevea Wynna i Chrisa Cacacavas u pretprodaji stoje 20, a na dan koncerta 25 eura.
https://www.jutarnji.hr/feed/
Glazba
‘Swimming with Rats‘ našao se na top listama 10 najboljih albuma 2024., bend Stereosister promovira ga u Močvari
18.02.2025.
‘Swimming with Rats‘ našao se na top listama 10 najboljih albuma 2024., bend Stereosister promovira ga u Močvari
Stereosister su krajem prošle godine objavili debitantski album “Swimming with Rats” koji je završio na top listama deset najboljih albuma 2024. pojedinih glazbenih kritičara. Album je najavljen singlovima “Exactly” i “Fake Ceiling”.
Iako je riječ o debitantskom albumu, bend Stereosister čine dobro poznata lica bivših članova odavno neaktivnih Hemendex i (the) Lesser Men koji su svojim izdanjima obilježili hrvatsku alternativnu scenu.
Nošeni “manje je više” filozofijom, u ne tako čestoj postavi synth/bass/bubnjevi objavljuju album “Swimming with Rats” okarakteriziran kratkim pop pjesmama sa zvučnom estetikom krautrocka, shoegazea i post punka. Na albumu koji je sniman u Rattus Rattus studiju u Zagrebu nalazi se 10 pjesama. Snimanje i miks potpisuje Anja Tkalec, a mastering Mark Mrakovčić. Dizajn i vizuale radio je Goran Nježić, a fotografije Doris Fatur.
Album je objavljen i na vinilu, a tko ne može dočekati koncert u Močvari 21. veljače, može ga naručiti i online.
Stereosister vinil
PROMO
https://www.jutarnji.hr/feed/
Glazba
Goran Bare & Majke u kolovozu stižu u Šibenik: Održat će koncert na tvrđavi sv. Mihovila
18.02.2025.
Veliki Goran Bare i njegove Majke dolaze na koncert na šibensku tvrđavu sv. Mihovila u subotu, 16. kolovoza 2025.
Po mnogima najveći rock pjesnik ovih prostora vraća se u Šibenik na jednu od najljepših pozornica na Jadranu. I ovoga puta će Bare i njegova banda provesti publiku kroz prebogati katalog rock klasika sa svog repertoara.
Goran Bare je stvorio prepoznatljivi glazbeni potpis. Kroz više od tri desetljeća je s Majkama zaslužan za najvažnije himne rock antologije te je spojio generacije fanova. Bare je već desetljećima među najtraženijim rock izvođačima regije, čiji su koncerti jedan od najvećih aduta, a o kultnom statusu govori i činjenica da je napunio zagrebačku Arenu.
Neumorna rock ikona konstantno dobiva priznanje za svoj rad, kao što su i aktualne nominacije za nagradu Porin za najbolju izvedbu grupe s vokalom i pjesmu “Noćas prelazim rijeku” s albuma “Live in London”. Isti album je dobio nominaciju za najbolji koncertni album.
Neponovljivi Bare vraća se među šibensku publiku donijeti najvažnije momente karijere, poput “Budi ponosan”, “Mene ne zanima”, “Mršavi pas”, „Fantastična vatra“, „Krvarim od dosade“, „Put ka sreći“, „A ti još plačeš“, „Vrijeme je da se krene“, „Grešnik“ ili „Teške boje“ i druge neizostavne dijelove naše rock povijesti.
Ulaznice kreću u prodaju u srijedu 19. veljače od 10:00 sati. Prva cijena ulaznice je 26 eura do 9. ožujka, dan nakon toga cijena se penje na 29 eura.
https://www.jutarnji.hr/feed/
-
Domaće zvijezde4 days ago
Baka Prase ostao bez YouTube kanala – Evo što se dogodilo!
-
Crna kronika5 days ago
Teška nesreća na raskrižju u Velikoj Gorici, jedna osoba je poginula
-
Strane zvijezde1 week ago
Justin Bieber nahvalio slavnu glumicu na društvenim mrežama: Ponovno potaknuo glasine o razvodu s Hailey
-
Rijeka vijesti4 days ago
POKOPI NA GROBLJIMA (1099)
-
Split vijesti5 days ago
Ne propustite večer smijeha u Lenas baru
-
Split vijesti5 days ago
DORA 2025. Uskoro ceremonija otvaranja Glazbenih dana HRT-a
-
Svijet5 days ago
Uskoro presuda koja bi mogla izazvati tektonske potrese u BiH, iz Banje Luke poručili: ‘Već idući dan ćete imati referendum!‘
-
Rijeka vijesti4 days ago
U ponedjeljak navečer otvorena cesta za tunel Učku između čvorova Veprinac i Matulji