11/03/2025

Reagiranje Milorada Mije Popovića na tekst u Jutarnjem listu

Tribina “Geostrateški odnosi na europskom jugoistoku”, koja je 7. ožujka 2025. godine održana u organizaciji Matice hrvatske, izazvala je stanovito zanimanje javnosti. U Jutarnjem listu su ovim povodom objavljena dva teksta: novinarke Željke Godeč, u subotu, 8. 3. “Došli su kao posljedica državnog udara, ne mogu provesti brzu aneksiju, ali imaju plan – uništenje nacije” i u nedjelju, 9. 3. urednika u Jutarnjem listu Željka Trkanjca, “Moćni govor crnogorskog književnika u Zagrebu: Uništenje crnogorske nacije, to je plan. I ne, nije Srbija jedini krivac.”

U tekstu gospođe Godeč korektno se izvještava o glavnim tezama sučeljavanja u kojemu su, pored moderatora Damira Zorića, sudjelovali Davor Ivo Stier i ja. No, na moje iznenađenje – vjerujem i ostalih koji su prisustvovali ovom razgovoru, urednik Trkanjec, iz druge ruke – nije bio prisutan na tribini – u krajnje proizvoljnom i nesređenom tekstu, insinuira da “Srbija nije jedini krivac” za sadašnje stanje u Crnoj Gori(!?), a ne navodi tko je još odgovoran. Jesu li to, možda, Hazari, Hetiti, Kurdi, Arbreši, Longobardi?

Kako je to uobičajeno s tekstovima čiji je povod skriven od čitatelja, u kontekstu asimilacije Crnogoraca – činjenice da je broj nacionalnih Crnogoraca u posljednjih četrdeset godina nominalno upola smanjen – Trkanjec zamućuje ionako mutnu vodu konstatacijom da “u pet godina (marionetske – prim. M. P.) vlasti nisu radikalno mogli smanjiti broj Crnogoraca”! Iako je u prethodnom pasusu citirao potpuno oprečnu tvrdnju: “Srbija se temeljito bavi Crnom Gorom više od 180 godina.”

Elem, u ovoj nevještoj, novinarski nepismenoj konstrukciji, i površni čitatelj može primijetiti niz nelogičnosti, pa i stupidnosti, karakterističnih za vrstu tabloidnog novinarstva, čiji je rodonačelnik u Zagrebu bio pokojni Marinko Božić. Jer, iz mog izlaganja, koje je trajalo gotovo sat vremena: o genezi crnogorsko-srpskih odnosa od vremena Njegoša i Ilije Garašanina do danas, permanentnim pokušajima asimilacije Crnogoraca i okupacije Crne Gore, s osvrtom na pokušajе državnih udara 2015. i 2016. godine, ulozi Srpske pravoslavne crkve u denacionalizaciji Crnogoraca i rušenju suverenističke većine 2020. godine, srbizaciji sektora kulture, prosvjete, javnih medija, sektora sigurnosti, te diskriminaciji nacionalnih Crnogoraca, u svim sektorima javne uprave, kulturnog i društvenog života… Trkanjac u svom tekstu tretira neke teme i ličnosti koji nisu bili predmet rasprave i analize, ili su samo sporadično spomenuti.

Naime, Trkanjac koristi priliku – i to je očigledni motiv za njegov pamflet – da Milu Đukanoviću posveti pola teksta, iako je bivši predsjednik Crne Gore, danas umirovljenik, na tribini MH bio spomenut tek u nekoliko rečenica, u kontekstu lidera pokreta za suverenost i postreferendumskih grešaka u vođenju crnogorske identitetske politike. Urednik u Jutarnjem listu, u maniri Dragana J. Vučićevića, bez smisla i povoda, piše o Đukanovićevoj odgovornosti za nerješavanje sporova Crne Gore i Hrvatske, oko razgraničenja državne granice na moru kod Prevlake i vlasništva vojnog školskog broda Jadran. Na ovaj način ignorira glavni dio rasprave koji je bio posvećen strateškim hrvatsko-crnogorskim odnosima: od vremena Njegoša i bana Josipa Jelačića, kralja Nikole i Josipa Strossmayera, crnogorskih federalista i HSS-a, suradnji crnogorskih i hrvatskih disidenata u vrijeme Antibirokratske revolucije i pada komunizma, do danas. Kao i na utjecaj velikosrpske politike na dramatično smanjenje broja nacionalnih Hrvata u Crnoj Gori te o velikosrpskim pretenzijama prema katoličkom povijesno-kulturnom naslijeđu u Boki kotorskoj.

Uz to, Trkanjac nije ni spomenuo glavnu temu tribine: aktualne geopolitičke izazove, u kontekstu promjena američke geopolitičke strategije, rata u Ukrajini, osovine Orban – Vučić – Dodik, koja je moskovska ispostava, te sukobima i savezima srpskih i albanskih nacionalista, mogućim novim sukobima čiji je skriveni cilj još jedna promjena državnih granica u regiji. To jest, nije se ni jednom riječi osvrnuo na upozorenja o ponovnom oživljavanju starih i rađanju novih tlapnji – u Beogradu i Tirani – o “etnički čistim državama”, o konačnom usuglašavanju etničkih i državnih granica na prostoru Zapadnog Balkana.

Tekst Željka Trkanjca, koji se osvrće na tribinu “Geopolitički odnosi na europskom jugoistoku”, krajnje je neprofesionalan, tendenciozan, s očiglednim izmišljotinama, i shodno Zakonu o javnom informiranju Republike Hrvatske, zahtijevam da objavite moj demanti.

https://www.jutarnji.hr/vijesti/hrvatska/feed