18.02.2025.

Pročitajte cijeli govor Zorana Milanovića o kojem svi pričaju

Zoran Milanović je u Uredu predsjednika na Pantovčaku prisegnuo na drugi petogodišnji mandat predsjednika Republike Hrvatske. U svom je govoru upozorio da nam dolaze “zahtjevna vremena”. Obrativši se hrvatskim građanima, Hrvaticama, Hrvatima i uzvanicima, Milanović je rekao kako je u životu nacije, ili države, kao i u životu pojedinca, neizbježna izmjena dobrih i loših vremena, tmurnih i vedrih dana.

PROČITAJTE VIŠE Milanović prisegnuo: ‘Dolazi ono doba iz kineske kletve…‘

Komentatori su zasad uglavnom zadovoljni Milanovićevim inauguracijskim govorom, a u nastavku ga možete pročitati u cijelosti.

– Dragi građani i uzvanici, u životu nacije ili države, kao i životu pojedinca, nužna je izmjena dobrih i loših vremena, tmurnih i vedrih dana. Moramo broditi sa sviješću da život nije samo mirno more i vjetar u jedra. Ta svijest neka nam bude vodilja. Ona je čvrsto jamstvo u ispravnosti i pribranosti, bez obzira na smjer i bez obzira na jačinu vjetrova i valova.

– Osnovni zadatak državnih institucija je sačuvati mir i sigurnost građana, pri čemu ne mislim samo na mir i sigurnost u onom najelementarnijem, tjelesnom smislu. Drugi, gotovo jednako važan cilj je da teška vremena ne budu ujedno i dramatična vremena. Također, da se ne prelome najviše preko leđa najslabijih i najmanje zaštićenih, a da od dobrih godina ne profitiraju samo oni koji su najbliži centrima moći, najagresivniji, najkompetentniji, poručio je Milanović i nastavio:

– Nejednakost i korupcija podmuklo nagrizaju socijalnu strukturu, poput opake bolesti. Potrebno je graditi i usavršavati zakonske i društvene mehanizme koji će donijeti i doprinijeti tome da u lošim vremenima ne klonemo ni materijalno, ni duhom, a da u vremenima prosperiteta zadržimo realnost i dodir sa čvrstim tlom.

Zadnjih godina često sam ponavljao da je samo nama i nikome osim nas stalo do naše zemlje. Vjerujem da su svi dobronamjerni ljudi shvatili tu konstataciju onako kako sam ja mislio i osjećao. Druge države i nacije u pravilu ne žele nam zlo i ne rade protiv nas, ali u izboru između svojih interesa i našeg boljitka, kad do takvog izbora dođe, uvijek će se odlučiti za svoje interese, pa i naši prijatelji i saveznici. Ovo nije ni žalopojka, ni kritika, ni neko uskogrudno zatvaranje u sebe bilo koje vrste. Ovo je realnost svijeta u kojem živimo. Ovo je poziv da se prestanemo zanositi iluzijama, da će se netko izvana pobrinuti za nas, kad nam bude teško ili kad nam stvarno bude trebalo. Možda mala, ali realno nikad nije i nikad neće. Ništa nam nikad nije darovano.

Sve što je Hrvatska postigla, zasluga je samo naših ljudi. Prije svega onih koji su dali svoje živote i svoje zdravlje u obrani naše slobode. Njima ćemo zauvijek biti dužni. I koliko god se trudili, a prisežem da ćemo se truditi, taj dug nikad ne možemo u potpunosti vratiti. Jedino je nama, ponavljam, i nikome osim nas, stalo do ljudi koji su nas spasili od agresorskog pokoravanja, svojom hrabrošću, požrtvovnošću i svojom vještinom. Naša trajna zahvalnost tim ljudima nije ni slava ratu, ni trijumfalizam, ni naslada nad nesrećom drugih, poraženih. To je oda slobodi i podsjetnik za što smo sve sposobni kao nacija, kad nas vode plemeniti motivi i kad nas ujedine najviši ideali.

Jedino je nama istinski važno kakvo je naše obrazovanje na svim razinama, kakvo je naše javno zdravstvo i naše pravosuđe, kako se kroji pravda. Jedino se nas tiče kako živi naš narod. I unatoč rastu BDP-a, niskoj nezaposlenosti, pa i povećanju kreditnog rejtinga, prevelik broj naših ljudi danas živi na rubu dostojanstva ili trpi neki oblik poniženja. Jedino se nas tiče kako živi naš narod. Usprkos poštenom radu ili pošteno zarađenoj mirovini.

Samo je nama u interesu da nam institucije budu neovisne, profesionalne i odgovorne, kao i mediji, ili kako to bolje zvuči, novinarstvo. To je, uz ostalo, preduvjet stabilnosti i funkcionalnosti našeg ustavno-pravnog poretka i našeg demokratskog sustava. To je, jednostavnim jezikom, štit od samovolje i tiranije.

Kome su osim nama važni Hrvati u prijateljskoj i susjednoj BiH. Tko će se osim nas založiti za njihova ugrožena politička prava i obranu njihovog ustavnog statusa. Nitko se osim nas neće prihvatiti tog nezahvalnog posla, koji je naša povijesna, ustavna i moralna obveza. Ključno je da budemo samokritični kao pojedinci, i kao vlast i kao društvo. Snaga je u poznavanju vlastitih slabosti i priznavanju vlastitih stranputica. A gotovo da nema veće slabosti od mržnje, šovinizma, ili nepovjerenja prema onima koji su drukčiji od nas u nekom od brojnih slojeva, a svi ih imamo, identiteta prema onima koji su slabiji, zaključio je Milanović u svojem govoru. 

PROČITAJTE VIŠE Sanja Musić Milanović opet održala modnu lekciju: Pogledajte predivno elegantno izdanje s inauguracije

https://www.jutarnji.hr/feed/