21.02.2025.

Ovo što Trump traži od Kijeva nije se tražilo ni od Njemačke 1945., a vrlo je znakovito i kojeg su čovjeka Rusi poslali u Rijad

Petak 21. veljače ujedno je 1094. dan intenzivnog ratovanja u Ukrajini, gdje je vrijeme i nadalje izrazito zimsko. Budući se u većini države barem do početka idućeg tjedna i nadalje očekuju temperature dobrano ispod nule (oko -5 po danu i do -13 noću) – ne čudi ni pojačana potrošnja električne energije. Tu okolnost su posebno na jugu države pokušali iskoristiti agresori čiji su uspješni napadi na termoelektranu u Mikolajevu 16. veljače te uništenje energetskog objekta u Odesi 19. veljače izazvali široka isključenja (a onda i masovnije obustave grijanja te opskrbe vodom), ne samo u sektoru gospodarstva već i za građane. Svemu tome vlasti pokušavaju doskočiti instaliranjem prijenosnih elektrana/kotlovnica i javnih „točaka nepobjedivosti“ (u kojima građani mogu dopuniti struju u elektroničke uređaje, te se ugrijati i nahraniti toplim namirnicama).

Zadnjih je dana nastavljeno i saniranje posljedica ruskog napada bespilotnom letjelicom na sarkofag bloka 4 nuklearne elektrane Černobil u petak 14. veljače. Požar u oblozi oklopa tinja još i danas, a iako nije bilo prodora radijacije, ventilacija kao i lokalna opskrba vodom te dio opreme ostali su nedostupni. Kad požar bude ugašen, Ukrajina računa na novce međunarodnih partnera za popravak ove jedinstvene zaštitne građevine visoke 108 metara s kompleksnom lučnom konstrukcijom. Dok je tu situacija pod kontrolom promatrača Međunarodne agencije za atomsku energiju (IAEA), njihova zamjena u okupiranoj nuklearnoj elektrani Zaporižje kod Energodara nije uspjela ni 16. veljače (treći pokušaj) – gdje Ruska Federacija i nadalje incidentima nastoji prekinuti njihov dolazak s ukrajinskog teritorija te čitavu misiju isključivo osloniti na svoj nacionalni te okupirani prostor.

Za to vrijeme nastavljaju se i problemi sa strujnom opskrbom okupirane nuklearne centrale potrebnom za hlađenje tijekom gašenja (od predratnih deset dalekovoda već desetak dana radi samo jedan od 750KV). Ujedno se nastavljaju i aktivnosti vojnog kontingenta Sjeverne Koreje na ovim ratištima – kako povremeno djelovanje ljudstva u ruskoj regiji Kursk, tako i njihovog topništva koje je identificirano na fronti kod Kupjanska (uz objavu uništenja prvog samohodnog sustava M1989 Koksan oko utorka 18. veljače na obližnjem prostoru okupirane Luganske oblasti). Ukrajinske vlasti posebno ističu i poboljšanja koja su na sjevernokorejskim balističkim raketama KN-23 izvedene u Rusiji, tako da im je znatno podignuta preciznost – što je samo dio novina koje će iz ovog rata vjerojatno koristiti Sjevernoj Koreji i na njihovom domaćem terenu.

Dok se stanje međunarodne potpore Ukrajini komplicira iz dana u dan – napomenimo još kako je u ponedjeljak 17. veljače u gradu Bydgoszcz na sjeverozapadu Poljske bilo otvoreno i NATO združeno središte za analizu, obuku i izobrazbu (JATEC). Podsjetimo, radi se o centru za suradnju Ukrajine i država NATO članica koji bi trebao jačati ukrajinsku interoperabilnost, a članicama Saveza dati precizniji uvid u razne pouke s ukrajinskih ratišta. Naravno, dok se tu zahvaljivalo Poljskoj na domaćinstvu i NATO savezu na pomoći – čitava sudbina ovog projekta najednom je dovedena u pitanje najnovijim razvojem odnosa Sjedinjenih Američkih Država prema ne samo Ukrajini, već i ostalim NATO članicama te Europi u cjelini.

PROČITAJTE VIŠE Dok su se u Kijevu spremali za pregovore, stigao je hladan tuš iz Amerike. Trump je ispunio osnovnu želju despota iz Kremlja!

Divlje novosti iz SAD-a

Nakon prošlotjednih šokova koje su predstavnicima političke i obrambene sfere u Europi priuštili prvo novi američki ministar obrane Hegseth (12. veljače u Bruxellesu), a onda i novi potpredsjednik SAD-a J. D. Vance na prvom danu Međunarodne sigurnosne konferencije u Münchenu – ovaj se niz bolnih novosti za Ukrajinu i Europu nastavio i narednih dana nesmanjenim ritmom. Kao prvo, treba napomenuti predloženi sporazum o gospodarskoj suradnji koji je vlastima u Kijevu u srijedu 12. veljače isporučio američki ministar financija Scott Bessent – i kojeg je do petka 14. veljače ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski odbio potpisati (vrativši Amerikancima prijedlog ukrajinskih dopuna koje im nakon kraćeg promišljanja nisu bile prihvatljive). Ovaj dokument, za kojeg se na početku tražilo potpis unutar sat vremena, načelno je bio potaknut sličnim prijedlogom iz ukrajinskog „Plana pobjede“, ali se navodno u njemu tražilo prebacivanje u američke ruke ne samo 50 posto prihoda od ukrajinskih zemnih resursa, već i 50 posto financijske vrijednosti „svih novih licenci izdanih trećim stranama“. Prema izračunima zapadnih medija, radilo se tu o trajnim uvjetima „gorim od financijskih sankcija nametnutih Njemačkoj i Japanu nakon njihova poraza 1945. godine“, dok su izračuni pokazali i gotovo dvostruko veću vrijednost ovih obveza od one kojom se nakon Prvog svjetskog rata na mirovnoj konferenciji u Versaillesu kaznilo tadašnju Njemačku (preračunatih oko 269 milijardi USD za Njemačku 2019. nasuprot 500 milijardi koje su SAD sada tražile od Ukrajine). Dakle, ovim kolonijalnim sporazumom Sjedinjene Države su u praksi pokušale prisvojiti dijelove ukrajinskog gospodarstva – bez da je tu riječ o zajedničkim investicijama te davanju ozbiljnih sigurnosnih garancija za opstanak Ukrajine (što je već tjedan dana Zelenskom osnovni zahtjev). U idućim danima, iz Bijele kuće se samo pojačavao pritisak na Ukrajinu koju se 17. veljače nazvalo „kratkovidnom“ zbog odbijanja da američkim tvrtkama omogući pristup ukrajinskim prirodnim resursima, da bi se danas to oklijevanje nazvalo “jednostavno neprihvatljivo s obzirom na sve što su SAD učinile za Ukrajinu” (pa bi trebalo „smanjiti ton, dobro razmisliti i potpisati taj ugovor“, kako je to za televiziju Fox definirao Michael Waltz, savjetnik za nacionalnu sigurnost predsjednika Trumpa). Za to vrijeme se Zelenskog prigodno iz Moskve častilo da je „kijevski klaun“ te „beskorisni prosjak i lopov“ koji „pljuje u ruku onoga koji daje“ – potpuno ispuštajući iz vida navode da je Ukrajinu do sada rat koštao navodno oko 320 milijardi USD, od čega su Ukrajinci sami platili oko 120 milijardi, Europa 101,5 milijardu USD, a Sjedinjene Države 98,5 milijardi (navodno 67 u vojnoj pomoći te još 31,5 milijardu USD izravne financijske pomoći). Dakle, sve skupa daleko od oko 500 milijardi USD koje samo SAD zahtijevaju za sebe, napomenimo ponovno – bez davanja ozbiljnih sigurnosnih jamstava za Ukrajinu.

 Pregovori u Rijadu

-/Afp

Iako se tijekom tjedna čulo i o određenom poboljšavanju američkih uvjeta, do danas je Zelenski nastavio čuvati ukrajinske nacionalne interese izbjegavanjem stavljanja potpisa na ovu političko/diplomatsku prisilu – bez obzira na to da potpuni prestanak pomoći SAD itekako komplicira preživljavanje zemlje izložene općoj agresiji Ruske Federacije.

U međuvremenu su Sjedinjene Države u Saudijskoj Arabiji u utorak 18. veljače održale i prvi bilateralni susret visokih predstavnika Sjedinjenih Država i Ruske Federacije od početka ruske agresije na Ukrajinu. Američku delegaciju ondje su sačinjavali Marco Rubio (ministar vanjskih poslova), Steve Witkoff kao posebni predstavnik predsjednika za Bliski istok i već spomenuti Mike Waltz (savjetnik za nacionalnu sigurnost), dok su Ruse predstavljali Sergej Lavrov (ministar vanjskih poslova), Putinov pomoćnik Jurij Ušakov, te za ekonomska pitanja i Kiril Dmitrijev (izvršni direktor Ruskog fonda za izravna ulaganja – RDIF) – no zanimljivo je da se ujedno spominjalo i prisustvo Dmitrija Ribolovljeva, ruskog oligarha za kojeg se pričalo da je svojedobno u SAD spasio Donalda Trumpa iz financijskih problema. Iako se u Rijadu navodno pričalo o općenitom poboljšanju odnosa SAD i Rusije, jačanju rada veleposlanstava i mogućim ulaganjima (za što je pravni preduvjet skidanje američkih sankcija) – općenito se teško bilo oteti dojmu da je čitavo događanje predstavljalo jednu veliku rusku pobjedu. Ne samo da se režim Vladimira Putina, osumnjičenika za ratne zločine, vratio u svjetsku javnost – već je ruska strana tu zabilježila i niz konkretnih diplomatskih trofeja. Kao prvo, već i prije sastanka iz američkih se izvora čulo da SAD ne smatraju realističnim da Ukrajina uspije zadržati svoje regije koje je Rusija odlučila pripojiti i osvojiti, jednako kao ni članstvo Ukrajine u NATO savezu. Zatim je održan skup u Rijadu o kojem se Ukrajinu nije čak ni obavijestilo – dok je želja domaćina da ih ugoste navodno otpala na inzistiranje SAD i Rusije. Jednako je tako otpalo i sudjelovanje u američkom pregovaračkom timu umirovljenog generala Keitha Kellogga (kojeg Rusi navodno doživljavaju posebno oštrim, tako da je završio preusmjeren prema Europi i vlastima u Ukrajini), čime su Rusi navodno uspjeli diktirati sam sastav pregovaračke ekipe na suprotnoj strani.

Sergej Lavrov i Mohammed bin Salman u Rijadu

-/Afp

Stvari su se i nastavile jednakim tonom, gdje je Ruska Federacija imala priliku postaviti i niz dodatnih uvjeta – ne samo da se krene raspravljati o odustajanju od obećanja iz 2008. godine o davanju NATO članstva Ukrajini ikad u budućnosti, već posebno i o neprihvatljivosti ikakvog prisustva vojnih trupa iz NATO članica u Ukrajini, pa makar i u okviru nekog budućeg primirja.

Napomenimo da je upravo tema okupljanja tih nekakvih mirovnjaka za potencijalno slanje u Ukrajinu zadnjih dana ionako izvan svake mjere opterećivala brojne zemlje Europske unije i NATO saveza. Među ostalim, o tome se navodno pričalo u nedjelju 16. veljače kada je na marginama Sigurnosne konferencije u Münchenu održan hitni sastanak ondje prisutnih EU ministara vanjskih poslova. Na dnevnom redu je bila podrška Ukrajini, no izgleda da se uspjelo tek sumirati stanje stvari – dok do daljnjeg nema naznaka ikakvog posebnog sastanka Europskog vijeća temeljem novih odnosa Donalda Trumpa i Vladimira Putina, te očiglednog isključivanja Europe iz njihovih razgovora o budućnosti Ukrajine. Ipak, u Parizu je Emmanuel Macron prvo u ponedjeljak 17. veljače organizirao neformalni uži sastanak čelnika Danske, Francuske, Njemačke, Poljske, Španjolske i Velike Britanije, uz prisustvo i predsjednika Europskog vijeća Antónia Coste, predsjednice Europske komisije Ursule von der Leyen i glavnog tajnika NATO saveza Marka Ruttea. Dok je ostatak kontinenta brujao o isključivanju niza manjih država, ni ovaj uži skup zapravo nije uspio usuglasiti ništa bitno o budućoj europskoj sigurnosti. Osim naznaka mogućnosti okupljanja oko 30.000 vojnika za (itekako potencijalnu) misiju nadzora primirja u Ukrajini, izgleda da se usuglasilo i održavanje postojećih sankcija prema Ruskoj Federaciji, a možda i dodatni veći paket vojne pomoći za Ukrajinu koja nadalje svakodnevno odolijeva ruskim napadima na čitavoj fronti. Nije se mnogo promijenilo ni na drugom sličnom francuskom skupu, organiziranom u srijedu 19. veljače pretežito za Kanadu te EU/NATO države koje nisu bile pozvane na prvi spomenuti skup dva dana ranije. Naravno, ne treba posebno ni napominjati da se oba ova skupa iz Mađarske i Slovačke karakteriziralo „ujedinjavanjem snaga koje ne žele mir u Ukrajini“, odnosno zemalja „prijatelja rata“, čija je politika „neprestano izazivala i nastavljala uzrokovati opasnost od eskalacije rata“.

PROČITAJTE VIŠE ‘Ukrajini je upravo najveći saveznik okrenuo leđa, dobili su ultimatum! Sve podsjeća na ono što se dogodilo Poljskoj 1939.‘

Ipak, dok se bilateralni odnosi Sjedinjenih Država i Ukrajine tijekom ovog tjedna zaoštravaju iz dana u dan – a Trump Ukrajinu optužuje za počinjanje rata s Rusijom (zaboravljajući tko je agresor), te njenog predsjednika naziva diktatorom bez izbornog legitimiteta (koji kod kuće nema 4 posto podrške već barem 57 postom uz tendenciju rasta izazvanu ponašanjem samih SAD) – izgleda da je Europskoj uniji ipak uspjelo barem načelno usuglasiti 16. po redu paket sankcija prema Ruskoj Federaciji. Dok barem privremeno izgleda da bi se slične sankcije SAD mogle barem privremeno održati, Europa je 19. veljače najavila potencijalno usuglašavanje i usvajanje svog novog paketa sankcija za treću godišnjicu ruske agresije na Ukrajinu, u ponedjeljak 24. veljače. Ministri vanjskih poslova bi tada trebali usvojiti mjere koje će pogoditi ruski izvoz aluminija, brodove tzv. „sive flote“ kojima Rusija mimo dosadašnjih ograničenja izvozi naftu, dodatnih 13 ruskih banaka te niz tehnoloških proizvoda s potencijalnom vojnom uporabom (posebno igračke konzole, koje navodno služe za upravljanje bespilotnim letjelicama). Pri tome, kompletan će uvoz aluminija biti zaustavljen za godinu dana (do tada kvota od maksimalno 270.000 tona uvoza), a rusku flotu nesigurnih i starih tankera pod stranim zastavama planira se suzbijati formiranjem dodatnih mjera protiv vlasnika i operatera brodova, jednako kao i njihovih kapetana (koji će dospijevati na posebnu listu). Uz strožu kontrolu luka i rafinerija planira se na popis dodati dodatna 73 broda (lista će time obuhvatiti 152 plovila koja Rusija koristi za takav prijevoz i pribavljanje zarade). Dok tek treba vidjeti hoće li Europska unija tu uspjeti operativno savladati već tradicionalni otpor Mađarske i Slovačke ikakvom ograničavanju Rusije – jednako velika pitanja otvaraju i pojedine glasine iz Sjedinjenih Država o mogućem uvođenju nekakvih mjera i protiv ukrajinskog predsjednika Volodimira Zelenskog te osoba iz njegova najužeg kruga u sklopu pritiska da popusti i pod krinkom mirovnih pregovora prepusti dijelove Ukrajine agresoru, a rudna bogatstva svoje države Donaldu Trumpu. Sve to bi još nedavno bilo potpuno nerealno i nevjerojatno, ali u svjetlu zadnjih tjedana nove američke administracije – tko zna.

Donald Trump

Win Mcnamee/Getty Images Via Afp

Stanje na bojištima – ruska regija Kursk

Na krajnjem jugozapadu ruske regije Kursk nastavljaju se borbe uzduž glavnine ruba od Ukrajine okupirane zone. Pri tome, glavnina događanja i nadalje je koncentrirana na jugozapad ovog bojišta, gdje je bojišnica načelno položena uz rijeku Loknja (od juga prema sjeveru oslonjena na sela Sverdlikovo, Lebedevka, Loknja, Nikoljskij, Viktorovka, Malaja Loknja, Staraja Soročina i Novaja Soročina). Ovdje su Rusi nastavili napredovati u području oko sela Sverdlikovo. Nakon zauzimanja glavnine sjevernog te zapadnog dijela naselja do subote 15. veljače, ovaj je tjedan donio nastavak borbi u naselju. U ponedjeljak 17. veljače ruska strana je i službeno objavila „oslobađanje“ ovog naselja, a do četvrtka 20. veljače tu su činjenicu priznali i neslužbeni izvori s ukrajinske strane, navodeći ujedno i širok ruski prilaz ovom naselju s njegove zapadne strane. Iako nije jasno kuda će se tu točno nastaviti rusko napredovanje, borbeni pritisak je i dalje bilježen sjevernije po ukrajinskoj liniji, uz sela Lebedevka, Loknja, Nikoljskij i Mala Loknja – što je vjerojatno sada i glavna obrambena linija čitavog zapadnog ruba šire ukrajinske zone. Napomenimo da zadnjih dana nije bilo jasnih vijesti sa sjevera i sjeveroistoka od Ukrajine okupirane zone, no borbe su definitivno vođene jugoistočno od okupiranog grada Sudža, jedinog ruskog regionalnog središta u ukrajinskim rukama. Ondje se čulo o ruskim napadima na sela Bondarevka i Kolmakov, oboje na rijeci Smerdica, kao i samo oko 2 km zapadnije kod sela Mahnovka. Pri tome, nije jasno kako u isto to vrijeme stoje stvari u selima Čerkaskaja Konopeljka te Fanasejevka – koja su zapravo usred ove borbene zone, ponešto izbačena prema jugoistoku. Jednako tako, bilježilo se i borbe na krajnjem jugoistoku ukrajinske okupirane zone. Ondje glavnina bojišnice teče uz zapadnu obalu rijeke Psjol, a uz okršaje nedaleko sela Kurilovka i Guevo, izgleda da je Rusima između ova dva lokaliteta uspjelo prijeći rijeku Psjol prema zapadu te se utvrditi u šumovitoj zoni izletničkog kampa „Klasić“ na samo oko 400 metara od rijeke.

Pri tome, čitava borbena zona u ruskoj regiji Kursk i nadalje je pod intenzivnim topničkim i zračnim djelovanjima, koja jako pogađaju kako borce tako i preostalo civilno stanovništvo. Osim što ruske vlasti ondje i dalje ne uspijevaju formirati jedinstveni online registar nestalih stanovnika regije, tek ostaje za provedbu i raspodjela oko 1,3 milijarde rublji (oko 14 milijuna eura) doznačenih kompenzacija za tamošnje pogranične civile koji su morali iseliti radi borbi. Osim toga, izgleda da nema ništa ni od ruskog prekograničnog prodora 810. marinske brigade iz Sevastopolja, kojim se 19. veljače osobno pohvalio Vladimir Putin. S ukrajinske strane se zato čulo o zaustavljanju borbene grupe koja je iz ruske regije Kursk pokušala prijeći u ukrajinsku regiju Sumi – uz navod da se tu radilo tek o specijaliziranoj diverzantsko-izvidničkoj grupi (DRG), a ne o nekom brojnijem dijelu spomenute ruske brigade koja već duže ratuje u regiji Kursk.

Volodimir Zelenski

Dia Images/abaca/abaca Press/profimedia/Dia Images/abaca/abaca Press/profimedia

Stanje na bojištima – Ukrajina

Iako je zadnji vikend u Ukrajini bio obilježen kratkom fazom izuzetno oštrih borbi, od 16. veljače do pred kraj tjedna bilježi se određeno slabljenje ritma sukoba, paralelno s pogoršanjem zimskog vremena. Pri tome, na sjeveru Harkivske oblasti opet se čulo tek o okršajima kod ukrajinskog uporišta Lipci, te istočnije u gradu Vovčansku, ali bez naznaka ikakvih pomaka bojišnice. Nažalost, i opet je bilo borbeno intenzivnije oko 70 km jugoistočno, na rijeci Oskil sjeverno od Kupjanska. Ondje se ponovljeno spominje sukobljavanje na samom sjeveru riječnog toka Oskila, nedaleko granice s Rusijom, kod ukrajinskog mjesta Topoli i nije jasno je li to riječ samo o manjem prekograničnom upadu ili bitnijem napredovanju agresora. No, takvih dilema nema oko 18 km južnije po toku rijeke Oskil, budući se tu nedvojbeno radi o ruskom mostobranu koji iz dana u dan postaje sve opsežniji.

Kod lokaliteta Novomlinsk (službeno okupiran 5. veljače) Rusi su napredovali oko 1,5 km sjeverno uz rijeku, te su do ponedjeljka 17. veljače oko 2,5 km sjeverozapadno uspjeli zauzeti i selo Figolivka. Uz to, ponešto južnije se borbe vode na zapadnim prilazima naselju Dvorična (usprkos ruske okupacije službeno objavljene još 27. siječnja), kao i oko 4,5 km jugozapadno oko sela Zapadne (koje su Rusi službeno objavili okupiranim 22. siječnja). Jednako tako, čuje se o nastavku sukobljavanja i južnije, praktički na prilazima ukrajinskom gradu Kupjansku, kod sela Monačinivka, Mala Šapkivka, Kindrašivka i Golubivka, samo par kilometara sjeverozapadno i sjeverno od bitnog ukrajinskog uporišta u kojem je navodno ostalo tek 1.900 civila pod učestalim napadima neprijateljskih dronova.

PROČITAJTE VIŠE Ovo je najopasniji dio Trumpovog plana za Ukrajinu!

Slično je aktivno bilo i samo malo istočnije, po bojišnici ukrajinske enklave istočno od Kupjanska (na istočnoj obali Oskila). Ondje se spominjalo sukobe na sjeveroistočnim prilazima Kupjansku, zatim kod Petropavlivke na sjeveru, kod Zagorukivke i Stepove Novosilke na istoku te na južnom rubu ove zone na prilazima sela Pišćane Donje, Novoosinove i Gluškivka – sve to bez vijesti o pomacima bojišnice.

Dalje prema jugu, na ukrajinskim položajima od Oskila uz granicu Harkivske oblasti, bilo je zadnjih dana ponešto borbeno intenzivnije. Okršaji su bilježeni kod sela Zagrizove i kod Nove Krugljakivke, uz manje napredovanje agresora po otvorenim prostorima južno od okupiranog sela Lozova. Borbe su bilježene i kod sela Kopanki, Novojegorivka i Grekivka, kao i zapadno od okupirane Makiivke te južnije kod Balke Žuravke. Napomenimo da su dalje niz rijeku Žerebec vođene i borbe kod sela Kolodjazi, dok su agresori u utorak 18. veljače objavili i okupaciju malog sela Jampolivka, kod kojeg ukrajinski izvori i nadalje spominju redovite okršaje.

Ilustrativna fotografija, bojište u Ukrajini

Maciek Musialek/Anadolu Via Afp

Slično se stanje bilježi i južno od rijeke Siverski Donjec, gdje se čulo o borbama kod Bilogorivke, u njenom zaleđu kod Grigorivke na Siverskom Donjecu, ali i južnije pri uvelike razrušenom naselju Verhnokamjanske, te na južnim prilazima ukrajinskom gradu Siversku. Ipak, sve ove vijesti dolaze bez spomena bitnijih pomaka bojišnice. Na jugozapadu, bliže borbenoj zoni oko ukrajinskog uporišta Časiv Jara, i dalje traju okršaji kod sela Vasjukivka, kao i bliže gradu, nedaleko sela Novomarkove te Grigorivka (koje su agresori već nekoliko puta proglašavali okupiranim). Za to vrijeme se borbe vode i za sam Časiv Jar, kao i prigradske uzvisine koje ondje omogućavaju pregled bojišta, dok agresori i neposrednu pozadinu ustrajno napadaju kako topništvom tako i iz zraka. Ipak, zadnjih dana tu nije bilo vijesti o bitnijim pomacima bojišnice – baš kao ni u okolici ponešto južnijih ukrajinskih naselja Oleksandro-Šultine i Bila Gora, koja su bila izložena ruskim napadima.

U borbenoj zoni oko grada Torecka, oko 22 km južno od Časiv Jara, situacija je i dalje prilično nejasna. Naime, ruska strana od 8. veljače grad Toreck tretira okupiranim, dok ukrajinska strana i nadalje spominje okršaje sjeverno od grada (Ozarjanivka i Diliivka), te u tamošnjim rubnim dijelovima grada (četvrt Krimske i pojedini lokaliteti na sjeverozapadnom rubu izgleda uvelike okupiranog grada). Jugozapadno od Torecka ukrajinska strana i dalje spominje borbe u selu Šćerbinivka (uvelike okupirano), a još malo na jugozapad izgleda da se potvrdila i ruska okupacija naselja Leonidivka. U nastavku se i dalje drže ukrajinske obrambene linije između Torecka i Pokrovska, uz vijesti o napredovanju agresora sjeveroistočno od okupiranog sela Vozdviženka. Ondje su potvrđeni ruski navodi o zauzimanju sela Zelene Pole (okupacija službeno oglašena u petak 14. veljače), dok se nastavljaju okršaji sjeverno oko Tarasivke i na prilazima naselju Vodjane Druge (okupirano 13. veljače). Dok se ponovljeno čuje o borbama kod sela Elizavetivka, ipak treba spomenuti 19. veljače izveden manji ukrajinski napad kojim je nanovo preuzeta kontrola trase magistralne prometnice T- 0504 (Pokrovsk-Kostjantinivka), u zoni tamošnjeg ovećeg ali planski zarušenog čvorišta. Uz nastavak vijesti o borbama na istočnim i jugoistočnim prilazima Pokrovsku (Novotorecke, Promin, Mirnograd), treba spomenuti i sličnu manju ukrajinsku ofenzivnu akciju u neposrednoj okolici sela Lisivka u četvrtak 20. veljače – čime je dodatno ojačana ta ionako iznimno otporna točka obrane Pokrovska – jednako kao što je 19. veljače bilježeno i manje oslobađanje terena na prilazima selu Pišćane (čime je dodatno ojačana obrana tog prije desetak dana nanovo oslobođenog naselja, čime se Zelenski pohvalio u Münchenu). Manje su uspješne za obje strane bile borbe kod sela Kotline, Udačne, Uspenivka i Novooleksandrivka, baš kao i južnije kod uvelike zauzetih sela Nadiivka i Sribne. Dapače, iz Sribne se bilježio prodor agresora i zapadno u obližnje selo Zaporižja, u kojem su vođene borbe s braniteljima.

Krizno na jugoistoku

Samo desetak kilometara južno od sela Sribne, nastavilo se aktivno urušavanje ukrajinskog izboja fronte prema istoku, u smjeru prilaza prema sad okupiranom gradu Kurahove. Ova borbena zona još se donekle držala do subote 15. veljače, od kada su krenule praktično svakodnevne promjene. Iako se na sjevernom rubu i nadalje izgleda drži barem dio obrane sela Andriivka na rijeci Vovči, krizu su pokrenuli ruski prodori po praktično čitavoj dužini južnog ruba ovog izboja. Dok se na njegovom krajnjem istočnom rubu postupno otpuštalo ukrajinske položaje u naselju Dačne (samo 2 km zapadno od okupiranog grada Kurahove), u ruke agresora pao je dobar dio sela Ulakli kroz koje vodi cesta istočno prema Dačne. Samo Dačne je konačno u cijelosti okupirano 19. veljače (iako su to Rusi službeno proglasili još 14. veljače), a onda se do četvrtka 20. veljače bojišnica pomaknula na zapad oko 6 km – pred samo selo Ulakli u kojem sada traju borbe. Jednako tako, ogorčene borbe su bilježene i u zapadnijem selu Konstatinopil, gdje su agresori završili izbačeni iz naselja, ali uz jake položaje na njegovim južnim prilazima. Dok je takvo skraćivanje fronte bilo očekivano, bilo bi bolje da je izvedeno više planski, a ne pod neposrednom vatrom agresora u napadu.

Na bojišnici dužine oko 20 km jugozapadno od spomenutog ukrajinskog uporišta Konstantinopil, brani se ostatak ukrajinskog dijela Donjecke oblasti. Zadnjih se dana tu opet navodilo okršaje kod ukrajinskih uporišta Rozliv i Bahatir, baš kao i na prilazima okupiranim selima Rozdoljne i Novi Komar. Baš nedaleko Novog Komara je početkom tjedna došlo do ruskog prodora preko rijeke Mokri Jali u naselje Novoočeretuvate koje je sada poprište borbi. Sličan je pritisak agresora bilježen i sjeverozapadno od 27. siječnja okupirane Velike Novosilke – s naglaskom na pomake prema naseljima Burlacke i Viljne Polje na sjeverozapadu te Novosilka na zapadu (do koje su Rusi stigli 17. veljače, da bi do 20. veljače zauzeli većinu tog malog naselja). Konačno, napomenimo da se niz manjih okršaja vodio i uzduž bojišnice u regiji Zaporižje – Gulajpole, Zaliznične, pa istočnije kod Orihiva (Novoandrivka, Mali Šćerbaki i Stepove), te kod Kamjanske na bivšim obalama Dnjepra. Ipak, sve to nije dovelo do bitnijih pomaka bojišnice.

Autor teksta je analitičar portala Obris.org koji i na Jutarnji.hr objavljuje vojne analize

https://www.jutarnji.hr/feed/