17.02.2025.

‘Ostavio je dubok i blistav trag…‘: Veliki hrvatski redatelj imao je samo 33 godine kad je preminuo. Sad mu spremaju divnu posvetu

U 33 godine života i nepunih osam godina stvaranja, Igor Vuk Torbica iscrtao je posve osobene i umnogome jedinstvene koordinate kazališne poetike na ovim prostorima. Njegovih 14 profesionalnih predstava u kazališnim kućama diljem regije – od Zrenjanina do Kranja, od Rijeke do Bitole, preko Zagreba, Beograda, Ljubljane, Novog Sada, Sombora i Pirota –  redom su predstavljale događaj. Uzbuđivale su i iznenađivale, čak i izazivale kontroverzu, osvojile mnoštvo nagrada, neke od njih postale referentnim točkama u novijoj povijesti teatra, a zapravo su sve bile etape Igorovog dubokog istraživanja i propitivanja novih pogleda na ovaj medij i umijeće kazališne režije koju je on zvao oblikovanjem vremena.

Prije četiri godine, 16. lipnja 2020., Igorov život tragično se ugasio. Njegov opus zaključen je prije svakog pojmljivog i dopustivog vremena. Osupnuti njegovim odlaskom, suradnici, prijatelji, čak i kazališne institucije koje su ugošćavale Igorove predstave, bili su suglasni u jednom – za stvaraoca i čovjeka poput Igora, klasična komemoracija nije bila opcija. Međutim, pandemija i opetovani lockdowni zaustavili su realizaciju bilo kakvog drugog oblika obilježavanja njegovog odlaska. U međuvremenu, Srpsko narodno pozorište u Novom Sadu ustanovilo je 2022. godišnju manifestaciju pod nazivom “Igorovi dani”, na kojoj se prikazuju Igorove još uvijek živuće predstave, a od 2023. godine vode se i tematski razgovori te prikazuju snimci ugašenih predstava.  

Igor Vuk Torbica

Ranko Suvar/CROPIX

No hrvatsko glumište još se ni na koji način nije oprostilo od Igora, premda je on u njemu ostavio dubok i blistav trag. Zagrebački kazališni univerzum resili su “Hinkemann” i “Tit Andronik” u ZKM-u te “Priče iz Bečke šume” u Gavelli, dok je u riječkom HNK Ivana Pl. Zajca igrao “Mizantrop”. Njegove hrvatske predstave dobile su više od 20 nagrada na najznačajnijim festivalima u Hrvatskoj i inozemstvu te bile na brojnim gostovanjima. Nažalost, nijedna od njih više nije na repertoaru. Stoga se rodila ideja o jednokratnoj manifestaciji posvećenoj gostovanju nekih od živućih Igorovih predstava, promišljanju njegovog djela i uspostavljanju aktivnog dijaloga s njim. 

“Kazalište je najprolaznija umjetnost, jedino živa u trenutku svog odigravanja – slično životu. No mreža koju razapinjemo nije tu tek da lovi sjećanja i retrospektivne uvide. Želja nam je da, unutar tih nekoliko intenzivnih dana, trenjem djela, riječi, zvukova i slika, proizvedemo iskre koje će možda pasti na podatno polje mašte nekih mladih budućih kazališnih stvaralaca i rasplamsati njihov kreativni potencijal”, kaže Katarina Pejović.

PROGRAM

19. veljače 2025. Zagrebačko kazalište mladih, 18:00 

    • početak programa Oblikovanje vremena: kazalište Igora Vuka Torbice, druženje s predstavnicima medija i poklonicima Igorove kazališne estetike

    • Dvorana Istra 19:00/projekcija snimke predstave “Hinkemann”/ulaz slobodan

28. veljače 2025. Satiričko kazalište Kerempuh, 20:00

    • Otvaranje manifestacije Oblikovanje vremena: kazalište Igora Vuka Torbice

    • “Don Juan” – Narodno pozorište Toša Jovanović, Zrenjanin, Srbija

1. ožujka 2025., Dramsko kazalište Gavella

    • Mala Gavella, 18:00

        • “Izglobljeno vrijeme”: zvučno-vizualni slučaj – Alen Sinkauz i Nenad Sinkauz/Video: Katarina Pejović

    • Velika dvorana, 19:30

        • “Priče iz Bečke šume”, snimka predstave Dramskog kazališta Gavella

2. ožujka 2025., Zagrebačko kazalište mladih

    • Dvorana Polanec, 17:30

        • Tematski razgovor Kazališne strategije Igora Vuka Torbice: Oblikovanje vremena; Moderatorica: Katarina Pejović, dramaturginja, Zagreb; Sudionici: Rok Vevar, teatrolog, Ljubljana; Branko Hojnik, scenograf, Ljubljana; Hana Selimović, glumica, Beograd; Mia Melcher, glumica, Zagreb; Stanko Juzbašić, skladatelj, Zagreb; 

    • Dvorana Istra, 20.00

        • “Tartuffe” – Srpsko narodno pozorište Novi Sad/Narodno pozorište Sombor

HINKEMANN (Ernst Toller/Igor Vuk Torbica), Zagrebačko kazalište mladih 

Igor Vuk Torbica prvi put režira u Hrvatskoj kad u ZKM-u 2015. postavlja dramu “Hinkemann”, njemačkog književnika Ernsta Tollera, značajnog predstavnika njemačkog ekspresionizma, a u razdoblju između dva rata istaknutog antifašista čije se književno djelovanje ne može odvojiti od političkoga. 

Četiri godine prošlo je od kraja Prvog svjetskog rata do nastanka drame o životu ratnog vojnog invalida, veterana kroz kojeg pisac prelama cijelu situaciju u društvu. U njoj se postavljaju ista pitanja kojima se i mi danas još uvijek bavimo – jesmo li mi ili nismo bili u tim ratovima? Jesu li se ti ratni pohodi, pobjede, zločini, pljačke i porazi dogodili u naše ime ili nisu? Što je odgovornost ovog društva prema svemu tome? Ima li je? Je li moguće govoriti o zločinima, a da se ne spominju i ne zloupotrebljavaju žrtve? Računaju li se ovdje samo “naše” žrtve ili i žrtve i zločini? Što su to “naše” žrtve? Što je ovo društvo napravilo za njih? Jesu li one “naše” uvijek ili samo kad treba skrenuti razgovor s teme “naših” zločina na “njihove” zločine? 

Predstava ‘Hinkemann‘

Niksa Duper/CROPIX

“Hinkemann” je 2016. dobio Nagradu hrvatskog glumišta za najbolju dramsku predstavu u cjelini, a Rakan Rushaidat nagrađen je za najbolju mušku ulogu. Predstava je 2016. proglašena najboljom i na 31. Gavellinim večerima, potom na 43. međunarodnom festivalu alternativnog i novog teatra INFANT u Novom Sadu te na 21. Jugoslovenskom pozorišnom festivalu “Bez prevoda” u Užicu. Nagrade na Gavellinim večerima i na festivalu “Bez prevoda” dobili su i Igor Vuk Torbica te Ozren Grabarić, za režiju i najbolju mušku ulogu.

Nagrađeni su i u Rijeci 2017., na Međunarodnom festivalu Malih scena, na kojemu je “Hinkemann” proglašen najboljom predstavom u cjelini, a Rakan Rushaidat za naslovnu je ulogu dobio Nagradu Mediteran Novoga lista.

DON JUAN (Molière/ Igor Vuk Torbica), Narodno pozorište Toša Jovanović, Zrenjanin

Molièreov “Don Juan” djelo je koje nema jednoznačnih tumačenja. Ono je poput autorovog zaranjanja u vlastita proturječja, u unutarnje glasove u kojima su sadržani i dobro i zlo, nagon i moral. Možemo to vidjeti i na osnovi dva noseća lika ove drame, Don Juana i Zganarela. U njih, u ta dva znakovita “ja”, kao da je Molière razložio svoj karakter. Otuda i takva struktura i kompozicija ovog djela, puna žanrovskih poigravanja i grubog smjenjivanja komičnog i tragičnog. (…).

Don Juan i danas je moćan lik, sukobljen s okruženjem koje ga sputava, međutim, izgubljeniji je no ikad i u tom liku ostalo je malo čega romantičnog. On putuje kroz svijet, luta i bježi, ali ono što ga okružuje nadišlo ga je svojim besmislom, a bez bilo kakvog monolitnog i jasnog referentnog sistema vrijednosti protiv kojeg on ustaje, pokušavajući život učiniti posebnim i drugačijim od onoga koji mu je predodređen. Prokletstvo za njega ništa ne znači jer u svijetu koji je teološki obilježen zlom, pakao je već ovozemaljski ustanovljen. Zato Don Juan na sebe može stavljati i stavlja bilo kakvu masku u riješenosti da, postojalo ono ili ne, “Veliko Drugo” izloži svojoj spremnosti da ga pokrene, prekrši njegove zabrane, da ga svojim akcijama kritizira i komentira. Cilj tog puta (ili bijega) samo je jedan: da pronađe i obrazuje vlastiti smisao. (I. V. T.)

Oblikovanje vremena: Kazalište Igora Vuka Torbice

PROMO

PRIČE IZ BEČKE ŠUME (Ödön von Horvath), Dramsko kazalište Gavella, Zagreb

Danas je gotovo svaka ljudska tragedija javna. Ljudi vole transparentnu tragediju jer mogu u njoj voajerski uživati. Istovremeno, patologija društvenih zajednica toliko je rezistentna, da jedna slomljena karika nikad ne znači i slomljeni lanac društvenih zbivanja. Konsenzus zajednice jest zadržati trenutačni status, prilagoditi se i na posljetku ojačati začarani krug standardiziranih malih života koji ne prihvaća nikakve različitosti. (…). 

Gotovo je nevjerojatno kako su ljudi spremni brbljati o nebitnim stvarima, dok istovremeno mogu osjetiti svu bijedu i opasnost vremena u kojem žive. Takva je izgleda ljudska priroda, a okviri u kojima se to danas događa vrlo su slični onima u vremenu ‘Priča iz Bečke šume‘. (…) (I. V. T.)

TARTUFFE (Autorski projekt Igora Vuka Torbice prema motivima Molièreove komedije “Tartuffe”), Srpsko narodno pozorište, Novi Sad/ Narodno pozorište Sombor

Današnje vrijeme donijelo je sa sobom neke nove izazove. Vjera i religija nisu ono čime nas Tartuffe drži poslušnima: on se koristi demagogijom, crpi iz naših slabosti, obilježava nas krivicom, iskorištava naše mane i tabue, kako bi nas ucijenio da ne činimo ništa, da ostanemo u strogom okviru građanske poslušnosti. Taj Tartuffe je svaki dan s nama, u našim dnevnim i spavaćim sobama, s nama za stolom dok ručamo, on je neizbježan i mi svi dobro znamo tko je on, makar i ne izgovarali njegovo ime naglas! (I. V. T.)

IZGLOBLJENO VRIJEME: ZVUČNO-VIZUALNI SLUČAJ (Alen Sinkauz i Nenad Sinkauz), Video: Katarina Pejović

Igorovi suradnici na pet predstava, skladatelji i glazbenici Alen Sinkauz i Nenad Sinkauz dali su izrazit pečat svakoj od njih, u nekim slučajevima izlazeći iz okvira klasične skladateljske uloge. Primjerice, njihovo djelomično free-style izvođenje uživo soundtracka u “Titu Androniku”, kojeg je Igor režirao u ZKM-u 2018., bilo je ne samo ravnopravni sudionik radnje, nego je igralo i meta-ulogu: neku vrst glazbene analogije antičkog zbora. 

U zvučno-vizualnom slučaju nazvanom “Izglobljeno vrijeme” (sa Shakespeareovim “Time Out of Joint” u mislima), Sinkauzi se kreću u dijalogu sa sugestivnim pokrajinama prizora iz Igorovih predstava. 

KAZALIŠNE STRATEGIJE IGORA VUKA TORBICE: OBLIKOVANJE VREMENA

Serija razgovora pod zajedničkim nazivom “Kazališne strategije Igora Vuka Torbice” započela je 2023. godine, u okviru drugog izdanja manifestacije Igorovi dani u Srpskom narodnom pozorištu u Novom Sadu, s idejom da svaki od razgovora bude fokusiran na jedan segment samog kazališnog događaja u kontekstu Igorovog stvaralaštva. Tako je prvi razgovor, s podnaslovom Zvuk kao znak, bio posvećen Igorovom poimanju uloge zvuka i glazbe u kazalištu. Drugi je razgovor – Prostor performativnog u glumi – okupio sudionike oko razmatranja specifičnosti Igorovog pristupa glumi i glumcima, nositeljima redateljske vizije i, u Igorovom kazalištu, često koautorima predstave. 

Razgovor u ZKM-u, podnaslovljen sintagmom kojom je Igor označavao režiju, posvećen je Igorovoj redateljskoj poetici i prosedeima, ali i kontekstualizaciji njegove kazališne ostavštine u odnosu na duh vremena u kojem se oblikovala. 

Oblikovanje vremena: kazalište Igora Vuka Torbice zajednički je projekt Zagrebačkog kazališta mladih, Satiričkog kazališta Kerempuh i Dramskog kazališta Gavella, u suradnji s Igorovim danima i gostujućim kazalištima te uz potporu Gradskog ureda za kulturu Grada Zagreba i Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske. 

https://www.jutarnji.hr/feed/