February 22, 2025

Nakon 30 godina i tri milijuna eura. Grad Zagreb dobio je novu tržnicu, na otvorenju potpuni show, stigli i harmonikaši

– Sira, putra, vrhnja, mleka, jajci i krumpira, jajci i krumpira… – pjevalo se danas na otvorenju tržnice Vrapče u čast Jankecu kojem bježi cug. Cuga, izgleda, nije bježala ‘haharima i pijancima‘ koji su se tu skupljali dok se tržnica nije obnovljena, pričaju nam stanari Vrapča. Međutim, nadaju se, sad će to biti stvar prošlosti.

Projekt vrijedan preko tri milijuna gotovo je završen, sastoji se od zatvorenog i izgleda djelomično natkrivenog prostora. Tu je i garaža s dvadeset jednim mjestom. Tržnica ujedno može služiti kao prostor za društvena i kulturna događanja, pa je riječ o važnom društvenom središtu naselja, poručili su iz Grada.

Tržnica Vrapče

Darko Tomas/Cropix

Glazba na otvorenju tržnice Vrapče

Darko Tomas/Cropix

Publika na otvorenju tržnice Vrapče

Darko Tomas/Cropix

Darko Tomas/Cropix

Na otvorenju, pod polunatkrivenim krovom, narodne plesove pleše grupa Zagrepčanki. Sviraju harmonika i tamburica, ‘I juu ju‘ odzvanja zrakom. Prodaju se jaja, kolače dijele djevojke i gospodin u nošnjama, izgleda kao da su svi na svom. ‘Nek se i na Vrapču nešto događa‘, čuje se u masi.

Marijana Bencek, Katarina Bencek, Tomislav Tomašević, Ivanka Telisman, Dragutim Sinković, Božica Rajković

Darko Tomas/Cropix

PROČITAJTE VIŠE Tomašević obećao novu tržnicu do Božića, pogledajte kako trenutno izgleda: ‘Ovo nitko nije napravio 30 godina‘

Međutim, nije to tek tako. Nakon više od 50 godina, tržnica je došla na red za obnovu. -Nju, nju slikajte, onda je za sve zaslužna – upiru nam prstom na Jasminku Jeržabek koja čvrsto drži fasciklu u rukama i skromno se smješka.

-To vam je bila borba, projekt je krenuo još za vrijeme Bandića, dugih sedam godina čekamo ovaj trenutak, priča nam Jasminka.

Opisuje nam derutne prizore tržnice, limenke po podu, krovove koji su prokišnjavali. Sada je sve čisto, uredno i moderno kaže, a obećane su dodatne preinake, prvenstveno nadstrešnice.

– Izborili smo se za zaštitare i kamere koji će čuvati našu tržnicu, govori nam.

Jasminka Jeržabek

Darko Tomas/Cropix

Čekaju nadstrešnicu

Mladenu je isto laknulo što je tržnica obnovljena, tu kupuje barem jednom tjedno. Htio bi da kamere pokrivaju i vanjski dio, doduše, da bude osiguran od vandalizma.

– Volio bih i da krov čuva ovo prekrasno drvo od kiše. Preskupo je da bi se za 50 godina rascvalo, potvrđuje nam sumnje i drugih kupaca, naizgled nedovršene nadstrešnice.

Mladen, stanar Vrapč

Darko Tomas/Cropix

Na pola se nalaze drvene ploče, a kroz drugo pola vidimo plavetnilo danas sunčanog neba. Obećao je gradonačelnik Tomislav Tomašević na otvorenju da će se to riješiti, nije napominjao hoće li to biti prije prve kiše.

PROČITAJTE VIŠE Doznali smo tko je kupio najpoznatiji stan u Zagrebu: ima najljepšu terasu u gradu, ali je smješten na – Glavnom kolodvoru!

Prvi je dan na poslu Mihaelu Štikavu, mladiću koji prodaje plodove nastale u obiteljskom gospodarstvu. Doputovao je iz Rugvice i donio špinat po cijeni od 3,5 eura za kilo, 3 eura za kuhanu ciklu i 2 za sirovu. Nađe se to još svašta.

Mihael Štikava

Darko Tomas/Cropix

– Pa uvijek imam nešto drugo, prodajem ono što mi izraste. Kuća mi je na Gornjem Vrapču, tamo i sadim, govori nam Marija Brdovčak (85) koja je na tržnici od prvoga dana otvorenja, više od pola stoljeća.

Marija Brdovčak

Darko Tomas/Cropix

Jedino dugovječnije od kumice Marije, vjerojatno su nošnje KUD-a Vrapče, stare preko 100 godina. Ivanka nam pokazuje vezice, Dragutin originalni kožunac, a Božica čipkane vezove.

– Ovo su nošnje vrapčanskog prigorja, za razliku od šestinskih nemamo vrpce. Što se više udaljavamo od grada, to su nošnje manje nacifrane, objašnjava nam Marijana Bencek, predsjednica društva.

Marijana Bencek, Katarina Bencek, Tomislav Tomašević, Ivanka Telisman, Dragutim Sinković, Božica Rajković

Darko Tomas/Cropix

Privukao nas je miris mimoza do štanda Nataše Damjanović. Čekali smo dugo s njom i da progovorimo, jer su se kao pčele svi sjatili oko njezina cvijeća.

Nataša Damjanović

Darko Tomas/Cropix

– Jedva sam čekala da se vratimo. Bila sam ja ovu godinu, dok se tržnica obnavljala tu u Zrnetićevoj, iza ugla. Jednostavno, moraš ostati u kvartu, zaključuje Nataša.

https://www.jutarnji.hr/vijesti/zagreb/feed

February 22, 2025

Senzacionalne fotografije prve utakmice na Maksimiru: Igra Jugoslavija, arhitekta su iz zatvora danju puštali da dovrši stadion…

Maksimir, 18. listopada 1953. godine. Vjetar pirka. Momčad istrčava na teren novog stadiona. Jugoslavija protiv Francuske. Igru prati 45.000 gledatelja. Njih 6000 s jedine tribine, zapadne skeletne betonske tribine, ostali s okolnih stajaćih mjesta. Jugoslavija za koju su igrali hajdukovci Vladimir Beara i Bernard Vukas te dinamovci Tomislav Crnković i Dionizije Dvornić nadjačala je Francusku u prijateljskoj utakmici rezultatom 3:1. Selektori reprezentacije Milorad Arsenijević, Aleksandar Tirnanić i Leo Lemešić skakali su od sreće. Ali, baš je ta utakmica “krivac” što je sve oko stadiona u Maksimiru od početka krenulo krivo. Ili je barem prvi krivac.

Naslovnica Globusa sa slikom prve utakmice odigrane u Maksimiru

Hrvatski Državni Arhiv/

“Kako je došlo do gradnje stadiona u Maksimiru? Godine 1946. osjetila se potreba reprezentativnog borilišta grada Zagreba, na mjestu koje po svojem urbanističkom karakteru idealno odgovara ovoj svrsi – u prostoru Maksimira. Ta lokacija sa svojim šumama, jezerima i svježinom pejzaža rijedak je slučaj u općoj fizionomiji jednoga grada. Skandinavci, narod koji možda najdublje proživljava kompleks psihofizičke reakcije, vjerojatno bi odabrali lokaciju sličnu našoj”, riječi su to koje je glasoviti arhitekt Vladimir Turina zapisao u “Čovjeku i prostoru” 1954.

Otvorenje prve utakmice u Maksimiru

Hrvatski Državni Arhiv/

Međutim, Turina govori o drugoj lokaciji, ne o Dinamovu stadionu na današnjoj poziciji! O drugom mjestu na Sveticama, ledini blizu pruge, nešto južnije od stvarne pozicije Dinamova stadiona. Bila je to tek prva u nizu kontroverzija oko stadiona u Maksimiru, mjestu koje je u Zagrebu uz Cvjetni trg obilježeno s najviše trauma. Povijest nastanka Dinamovog stadiona u Maksimiru istražila sam 2013. godine za članak u Globusu, kojeg prenosimo povodom današnje najave Grada Zagreba i Vlade RH o gradnji novog stadiona u Maksimir do 2029. godine.

Prve utakmice u Maksimiru

Hrvatski Državni Arhiv/

Te davne 1953. godine kad je podignuta zapadna tribina u Maksimiru vladala je poslijeratna neimaština, ali ako ništa drugo, barem je bio gušt gledati domaći nogomet.

Vratimo se u prošlost stadiona koji je odredio sudbinu arhitektonskog barda Vladimira Turine. Povoljnija i jednostavnija lokacija za gradnju stadiona na Sveticama, koju je Turina sanjao za sportsku arenu, otpada potkraj 40-ih zbog imovinsko-pravnih razloga te kreću prvi radovi na sadašnjem mjestu. Turina je tada uzaludno ukazivao da se radi o jedinstvenoj prilici i da se mora izabrati pametnije te da već postoji gotov projekt za veliku arenu.

“Ponovljena upozorenja projektanata i jedan gotov idejni projekt arene sa 100.000 gledalaca, sposoban za gradnju u etapama – nisu tada mogli promijeniti tok zbivanja i na brzinu stvorenu odluku”, zapisao je Vladimir Turina.

Gradnja temelja. Jednokratno korištenje fotografije

Muzej Grada Zagreba/

Veći dio te idealne lokacije bio je pod jurisdikcijom Kaptola i zahtijevao je eksproprijaciju. Od njega se naglo odustaje i donosi se odluka o gradnji preko puta glavnog ulaza u Maksimir, gdje je i danas. Fiskulturni odbor Zagreba zapravo je već bio dodijelio nakon Drugog svjetskog rata NK Dinamu nogometni teren HAŠK-a u Maksimiru.

“Uz teren nije bilo tribina, budući da su stare drvene HAŠK-ove tribine prenesene u Kranjčevićevu na Concordijino igralište. Dinamo je prvo sagradio drvenu baraku koja je služila kao svlačionica, a godinu dana kasnije i zidanu zgradu na južnom dijelu. Na zapadnom je dijelu podignuta mala drvena tribina za svega 30 gledatelja te travnato igralište”, istražila je Ariana Štulhofer za svoju knjigu “Sportska arhitektura u Zagrebu”.

Potom je Turina sa suradnicima projektirao zapadnu drvenu tribinu za 5000 gledatelja te je stadion 1946. godine privremeno otvoren sletskom priredbom. Iako je postojao nacrt za arenu, izabrana je ova lokacija, te je na sjednici narodnog odbora grada Zagreba, 17. listopada 1953., prihvaćen prijedlog izgradnje stadiona prema projektu Turine, Neidhardta i Erlicha kapaciteta 65 000 posjetitelja. Radovi su započeli iste godine. Bila je to neugodna lokacija za sportski objekt jer su projektanti morali smjestiti stadion na uskom prostoru. “Sa svih strana okružen ogradama i susjedima, poput ograđene trokatnice negdje u nekoj ulici”, oslikao je situaciju sam Turina.

Muzej Grada Zagreba/

Zamislio je da se zbog broja gledatelja napravi velika zapadna tribina, udaljena od ugla i zelenila. Razlog hitne gradnje bila je utakmica s Francuskom, nalog je pao naglo zbog odluke da se igra u Zagrebu. Gradnju je vodio Tempo, vojno poduzeće jer su jedini imali dovoljno čelika i cementa. Radilo se prvo u dvije, a pred kraj u tri smjene.

Arhitekt Franjo Neidhardt radio je za Tempo. “Od 1946. godine počeo je raditi stadion s Turinom i stalno je bio Maksimiru…Ali početkom 50-ih bio je optužen i zatvoren zbog antidržavnih viceva! Osuđen je na zatvorsku kaznu od godinu i pol. Ipak, potreba da se stadion hitno sagradi osigurala mu je drugačiji tretman. U zatvoru je spavao, a danju su ga puštali na gradnju stadiona, što je bio izuzatak”, ispričao mi je 2013. godine arhitekt Velimir Neidhardt, današnji akademik i predsjednik HAZU-a, njegov sin.

Za utakmicu je uređen samo središnji dio tribine, a ostatak se dovršavao sljedeće dvije godine. Objekt je izveden u sivom betonu – materijalu našeg vremena, kako je govorio sam Turina i bila je izraz suvremenih strujanja u arhitekturi.

Potom je do 1963. godine dograđena i sjeverna pa istočna tribina. Turina je projektirao tako da ostane dosta otvorene vizure prema maksimirskoj šumi, da se ne pokrije pogled i da ostane mogućnost strujanja zraka. Sjevernu stajaću tribinu nije spojio s istočnom opet kako bi ostavio stadionu prostora da diše. Istočna tribina bila je niska, nenametljiva građevina, uz autorsku suradnju s arhitektom Borisom Magašem.

Stadion kakav je Turina zamislio imao je oblik otvorene potkove. I tu negdje oko 1963. godine, nakon što je dograđena i istočna tribina, kraj je stadiona koji potpisuje glasoviti arhitekt Turina. Kad je odlučeno da će se dograditi i južna tribina Turina se povlači s projekta! Sve je napustio umoran i razočaran. Nedugo zatim, 1966. godine, umire.

Južnu tribinu projektirao ja arhitekt Branko Kincl, njegov student, a završena je 1969. godine. Nakon izgradnje četiriju tribina stadion je imao kapacitet 64 609 gledatelja. No, potpuno je izgubio pejzažni karakter i zatvorio se sa svih strana, a trebao je ostati prozračan.

Majstorstvo njegove zapadne tribine koja je bila objavljena u časopisima arhitekture u svijetu već dosta godina nije moguće vidjeti. Zapadna tribina sa starih fotografija odavno je nestala, dograđena je. Bilo je prijedloga da se jednom obnoviti, oslobodi Turinino remek djelo arhitekture, za manji gradski stadion, a veliki sagraditi negdje drugdje.

https://www.jutarnji.hr/vijesti/zagreb/feed

February 22, 2025

Par provalio u stan, stanari ih zadržali i predali policiji

Prilično drzak bio su jučer oko 19.45 sati par koji je nogama provalio u stan u Ulici Ljudevita Posavskog u Sesvetama.

Očito nisu računali da su u stanu stanari, pa su ih 40-godišnjakinja i 33-godišnjak uhvatili i pozvali policiju.

Dolaskom na mjesto događaja policijski službenici utvrdili su identitet počinitelja, a riječ je o 44-godišnjaku i 32-godišnjakinji.

Uhićeni su te je nad njima provedeno kriminalističko istraživanje.

Zbog sumnje u počinjenje kaznenog djela teške krađe provaljivanjem u pokušaju protiv njih će biti podneseno posebno izvješće nadležnom državnom odvjetništvu.

https://www.jutarnji.hr/vijesti/zagreb/feed