Naslov: KATARINA DODIG-ĆURKOVIĆ: ’Dječjim psihijatrima sugerira se da stariji od 16 godina trebaju sami odlučiti žele li se liječiti i o tome potpisati pristanak’
Sažetak:
Psihijatrica za djecu i adolescente iz KBC-a Osijek zgrožena je hajkom na psihijatre nakon krvavog pohoda 19-godišnjaka u OŠ Prečko te objašnjava u kojim slučajevima se pacijenta uopće može prisilno hospitalizirati i zašto su psihijatrima često ‘vezane ruke’
Porazna je činjenica da u cijeloj Hrvatskoj djeluje svega 50-ak dječjih psihijatara i još 20-ak specijalizanata. Za brojne „moderne“ društvene anomalije koje pogađaju djecu, koju često odgaja internet umjesto roditelja, uopće ne postoje stručnjaci. Donedavno nisu postojali čak ni posebni odjeli dječje psihijatrije. Gotovo nevjerojatno zvuči podatak da je prvi takav odjel dječje i adolescentske psihijatrije osnovan u KBC-u Osijek prije osam godina.
Među glavnim pokretačima tog odjela, kojem je od tada sve donedavno bila na čelu, bila je Katarina Dodig-Ćurković, specijalistica opće psihijatrije i subspecijalistica dječje i adolescentne psihijatrije i forenzičke psihijatrije koja je u intervjuu za Nacional povodom stravičnog krvavog napada psihički poremećenog 19-godišnjeg mladića u osnovnoj školi u Prečkom objasnila kako izgleda sustav psihijatrijske skrbi za djecu i adolescente. Naime, 19-godišnji mladić s dijagnozom iz područja psihijatrije, prema informacijama koje su do sada izašle u javnost, već se duže liječio, što znači da je imao psihičke probleme i u vrijeme dok je bio maloljetan. Kao glavni „krivac“ za tragediju neizravno je u javnosti prozvan psihijatar koji mladića nije zadržao na bolničkom liječenju.
Takvi zaključci apsolutno su preuranjeni i štetni, smatra profesorica koja je objasnila kako funkcionira sustav psihijatrijske skrbi, u kojim slučajevima se pacijenta uopće može prisilno hospitalizirati, što sve otežava posao psihijatara, ali i kako bi se sustav trebao hitno mijenjati jer s djecom koja razvijaju razne oblike agresivnosti naprosto nema tko raditi i detektirati njihove probleme, a ako se oni i detektiraju i manifestiraju, nema dovoljno zavoda ni odgojno-obrazovnih ustanova u kojima bi se takvoj djeci moglo pomoći. Poseban problem u cijeloj priči su i roditelji koji često nesvjesno rade „skupe“ greške.
NACIONAL: Uspostavili ste sustav dječje i adolescentske psihijatrije u KBC-u Osijek, možete li opisati ukratko kakvo je bilo stanje prije, a kakvo nakon osnivanja odjela i zašto je bilo nužno osnovati takav odjel?
Mi smo u KBC-u Osijek 2016. prvi put u RH izdvojili dječju psihijatriju od odrasle psihijatrije i to je zapravo bio povijesni događaj jer se konačno prepoznalo da treba dati važnost prije svega djeci i dječjim poremećajima koji su bili često maknuti sa strane i nedovoljno poznati i priznati u odnosu na odraslu psihijatriju. Već po dolasku na psihijatriju 2003. uočila sam da su djeca i njihovi poremećaji marginalizirani, a kako sam s godinama pratila promjene koje su se djeci nametnule, jasno mi je bilo da će nam budućnost nažalost donijeti nove izazove, najviše upravo među djecom i mladima općenito. Zato mi je drago da je upravo naša ustanova napravila takav iskorak te godine uz podršku i drugih sastavnica, jer su razumjeli potrebu da se mi koji se bavimo mladima konačno i bavimo uglavnom s njima, i da djeca konačno imaju visoko specijalizirane stručnjake po mjeri djeteta, a ne po mjeri “umanjene verzije odraslog čovjeka”. Iskreno, djecom se rijetko tko i htio baviti, o djeci a posebno o djeci sa psihičkim poremećajima se govorilo vrlo malo, bio je to posao koji ste na neki način radili “po kazni”….
Objavljeno: December 24, 2024