February 24, 2025

Bivši vrhovni zapovjednik NATO-a objavio svoj plan za Ukrajinu, ima tri ključne točke: ‘Ne, to nije velika pobjeda Putina‘

Umirovljeni admiral američke mornarice i bivši vrhovni saveznički zapovjednik NATO-a James Stavridis u kolumni napisanoj za Bloomberg analizirao je nedavne američko-ruske pregovore u Saudijskoj Arabiji te njihove moguće posljedice na Ukrajinu i međunarodnu sigurnost.

Kako piše Stavridis, iako predsjednik Donald Trump nije ispunio obećanje o okončanju rata u Ukrajini u roku od 24 sata, njegov tim napravio je prvi korak sastankom s ruskim kolegama u Saudijskoj Arabiji. Međutim, u pregovorima nisu sudjelovali ni ukrajinski predstavnici niti njihovi europski saveznici. Prema dostupnim informacijama, budući američko-ruski razgovori neće se ograničiti samo na Ukrajinu, već će uključiti i teme poput kontrole naoružanja, sankcija, kibernetičkih napada i ruskog statusa u međunarodnim organizacijama, poput G7.

Emmanuel Macron, Donald Trump i Volodymyr Zelensky

Julien De Rosa/Afp

Unatoč širokom spektru tema, Ukrajina ostaje središnje pitanje. Stavridis izražava zabrinutost da Trumpova ideja brzog rješenja rata podrazumijeva značajne ustupke Rusiji, bez ozbiljnog uzimanja u obzir ukrajinskih interesa. Američki dužnosnici, tvrdi, sve su spremniji prihvatiti Putinove zahtjeve, uključujući odbacivanje ukrajinskog članstva u NATO-u i prepuštanje Rusiji kontrole nad 20% ukrajinskog teritorija. Čak se, kako napominje, čini da Trump dijelom okrivljuje Ukrajinu za rat.

Ako su Sjedinjene Države i Rusija doista voljne pregovarati, postavlja se pitanje kakav bi ishod bio najmanje štetan za Ukrajinu i njezine saveznike. Stavridis ističe da su jedan od ključnih čimbenika u tom procesu sami pregovarači. S američke strane, u Rijadu su bili državni tajnik Marco Rubio, savjetnik za nacionalnu sigurnost Mike Waltz i posebni izaslanik za Bliski istok Steven Witkoff. Nitko od njih nema iskustva u međunarodnoj diplomaciji. S druge strane, rusko izaslanstvo predvodio je iskusni ministar vanjskih poslova Sergej Lavrov, poznat prema svojoj tvrdoj pregovaračkoj strategiji.

Donald Trump i Vladimir Putin

Saul Loeb/afp/profimedia/Saul Loeb/afp/profimedia

Stavridis se prisjeća vlastitih susreta s Lavrovom dok je bio viši vojni pomoćnik tadašnjeg ministra obrane Donalda Rumsfelda. Opisuje ga kao “visokog, impozantnog i tečnog govornika engleskog jezika”, ali i kao “tvrdog pregovarača”. Navodi kako je Lavrov jednom prilikom frustrirano podignuo ruke dok je Rumsfeld pokušavao uvjeriti Rusiju da američki obrambeni sustav ne predstavlja prijetnju. “Vaš proračun je više od deset puta veći od našeg, a sada želite neutralizirati našu jedinu pravu zaštitu – nuklearne rakete”, rekao mu je Lavrov.

Situacija se otad značajno promijenila. Rusija sada troši oko 7% BDP-a na obranu, dok SAD ulaže 3,3%, a mnoge NATO članice teško dosežu cilj od 2%. Ruska vojska, kaže Stavridis, postala je brojnija i iskusnija, što dodatno otežava ukrajinsku poziciju.

PROČITAJTE VIŠE Ukrajini je upravo najveći saveznik okrenuo leđa, dobili su ultimatum

Dok američki pregovarači ulaze u izazovne pregovore, ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski suočava se s naizgled nemogućim zadatkom. No, Ukrajina ne može biti potpuno isključena iz pregovora. Stavridis smatra da Kijev ipak ima određene pregovaračke adute: relativno malen dio ruskog teritorija pod svojom kontrolom, ali i svoju vojsku koja je, iako brojčano nadjačana, i dalje impresivna borbena sila, te snažnu europsku potporu.

Za Ukrajinu i njezine saveznike tri su ključna elementa svakog prihvatljivog rješenja. Prvo, ne smiju se dopustiti daljnji teritorijalni ustupci; gubitak Krima i Donbasa već je ozbiljan udarac, ali granica mora biti povučena kako bi se spriječio gubitak drugih, strateški važnih gradova, poput Harkiva. Drugo, nužna su vjerodostojna sigurnosna jamstva, koja bi spriječila Vladimira Putina da se ponovno naoruža i pokrene novi napad za nekoliko godina. Američki dužnosnici već su isključili mogućnost izravnog sudjelovanja američke vojske u Ukrajini, a Putin nikada ne bi pristao na izravnu NATO-ovu intervenciju.

Volodymyr Zelensky i Donald Trump

Handout/Afp

Međutim, moguće je da bi europske trupe, primjerice, iz Francuske, Velike Britanije, baltičkih zemalja i Poljske, mogle biti stacionirane u Ukrajini i igrati ključnu ulogu kao tzv. zaštitni mehanizam. Treći element je nastavak vojne pomoći Ukrajini. NATO-ov ukupni obrambeni proračun iznosi 1,5 bilijuna dolara, što znači da imaju dovoljno resursa za nastavak opskrbe Ukrajine borbenim zrakoplovima, projektilima, bespilotnim letjelicama, kao i kibernetičkom i obavještajnom podrškom.

Iako je, kako navodi Stavridis, užasna pomisao tražiti od Ukrajine da se odrekne toliko teritorija, moguće je da bi takav dogovor dugoročno bio nepovoljan i za Rusiju. Više od milijun ruskih muškaraca je mrtvo, ranjeno ili su pobjegli iz zemlje kako bi izbjegli novačenje. Osim toga, Rusija je preuzela teritorij koji je razoren ratom i zahtijeva goleme resurse za obnovu, dok je istodobno svojim agresivnim postupcima ubrzala širenje NATO-a, uključujući pridruživanje Švedske i Finske.

Teško je, smatra Stavridis, vidjeti kako bi se to moglo smatrati velikom pobjedom za Putina, osobito kada se uzme u obzir dugoročni učinak na rusko gospodarstvo, koje sada mora preusmjeriti značajan dio svog BDP-a na ratne napore i nositi se s gubitkom velikog dijela radno sposobnog stanovništva.

Na kraju, Stavridis zaključuje da je “najmanje loš” dogovor onaj koji bi osigurao opstojnost Ukrajine, ali i dugoročnu sigurnosnu stabilnost Europe. No, ključna nepoznanica ostaje: hoće li Putin na to pristati i, što je možda još važnije, hoće li Trump i njegovi savjetnici uopće raditi na postizanju takvog rješenja?

https://www.jutarnji.hr/vijesti/svijet/feed