February 22, 2025

Senzacionalne fotografije prve utakmice na Maksimiru: Igra Jugoslavija, arhitekta su iz zatvora danju puštali da dovrši stadion…

Maksimir, 18. listopada 1953. godine. Vjetar pirka. Momčad istrčava na teren novog stadiona. Jugoslavija protiv Francuske. Igru prati 45.000 gledatelja. Njih 6000 s jedine tribine, zapadne skeletne betonske tribine, ostali s okolnih stajaćih mjesta. Jugoslavija za koju su igrali hajdukovci Vladimir Beara i Bernard Vukas te dinamovci Tomislav Crnković i Dionizije Dvornić nadjačala je Francusku u prijateljskoj utakmici rezultatom 3:1. Selektori reprezentacije Milorad Arsenijević, Aleksandar Tirnanić i Leo Lemešić skakali su od sreće. Ali, baš je ta utakmica “krivac” što je sve oko stadiona u Maksimiru od početka krenulo krivo. Ili je barem prvi krivac.

Naslovnica Globusa sa slikom prve utakmice odigrane u Maksimiru

Hrvatski Državni Arhiv/

“Kako je došlo do gradnje stadiona u Maksimiru? Godine 1946. osjetila se potreba reprezentativnog borilišta grada Zagreba, na mjestu koje po svojem urbanističkom karakteru idealno odgovara ovoj svrsi – u prostoru Maksimira. Ta lokacija sa svojim šumama, jezerima i svježinom pejzaža rijedak je slučaj u općoj fizionomiji jednoga grada. Skandinavci, narod koji možda najdublje proživljava kompleks psihofizičke reakcije, vjerojatno bi odabrali lokaciju sličnu našoj”, riječi su to koje je glasoviti arhitekt Vladimir Turina zapisao u “Čovjeku i prostoru” 1954.

Otvorenje prve utakmice u Maksimiru

Hrvatski Državni Arhiv/

Međutim, Turina govori o drugoj lokaciji, ne o Dinamovu stadionu na današnjoj poziciji! O drugom mjestu na Sveticama, ledini blizu pruge, nešto južnije od stvarne pozicije Dinamova stadiona. Bila je to tek prva u nizu kontroverzija oko stadiona u Maksimiru, mjestu koje je u Zagrebu uz Cvjetni trg obilježeno s najviše trauma. Povijest nastanka Dinamovog stadiona u Maksimiru istražila sam 2013. godine za članak u Globusu, kojeg prenosimo povodom današnje najave Grada Zagreba i Vlade RH o gradnji novog stadiona u Maksimir do 2029. godine.

Prve utakmice u Maksimiru

Hrvatski Državni Arhiv/

Te davne 1953. godine kad je podignuta zapadna tribina u Maksimiru vladala je poslijeratna neimaština, ali ako ništa drugo, barem je bio gušt gledati domaći nogomet.

Vratimo se u prošlost stadiona koji je odredio sudbinu arhitektonskog barda Vladimira Turine. Povoljnija i jednostavnija lokacija za gradnju stadiona na Sveticama, koju je Turina sanjao za sportsku arenu, otpada potkraj 40-ih zbog imovinsko-pravnih razloga te kreću prvi radovi na sadašnjem mjestu. Turina je tada uzaludno ukazivao da se radi o jedinstvenoj prilici i da se mora izabrati pametnije te da već postoji gotov projekt za veliku arenu.

“Ponovljena upozorenja projektanata i jedan gotov idejni projekt arene sa 100.000 gledalaca, sposoban za gradnju u etapama – nisu tada mogli promijeniti tok zbivanja i na brzinu stvorenu odluku”, zapisao je Vladimir Turina.

Gradnja temelja. Jednokratno korištenje fotografije

Muzej Grada Zagreba/

Veći dio te idealne lokacije bio je pod jurisdikcijom Kaptola i zahtijevao je eksproprijaciju. Od njega se naglo odustaje i donosi se odluka o gradnji preko puta glavnog ulaza u Maksimir, gdje je i danas. Fiskulturni odbor Zagreba zapravo je već bio dodijelio nakon Drugog svjetskog rata NK Dinamu nogometni teren HAŠK-a u Maksimiru.

“Uz teren nije bilo tribina, budući da su stare drvene HAŠK-ove tribine prenesene u Kranjčevićevu na Concordijino igralište. Dinamo je prvo sagradio drvenu baraku koja je služila kao svlačionica, a godinu dana kasnije i zidanu zgradu na južnom dijelu. Na zapadnom je dijelu podignuta mala drvena tribina za svega 30 gledatelja te travnato igralište”, istražila je Ariana Štulhofer za svoju knjigu “Sportska arhitektura u Zagrebu”.

Potom je Turina sa suradnicima projektirao zapadnu drvenu tribinu za 5000 gledatelja te je stadion 1946. godine privremeno otvoren sletskom priredbom. Iako je postojao nacrt za arenu, izabrana je ova lokacija, te je na sjednici narodnog odbora grada Zagreba, 17. listopada 1953., prihvaćen prijedlog izgradnje stadiona prema projektu Turine, Neidhardta i Erlicha kapaciteta 65 000 posjetitelja. Radovi su započeli iste godine. Bila je to neugodna lokacija za sportski objekt jer su projektanti morali smjestiti stadion na uskom prostoru. “Sa svih strana okružen ogradama i susjedima, poput ograđene trokatnice negdje u nekoj ulici”, oslikao je situaciju sam Turina.

Muzej Grada Zagreba/

Zamislio je da se zbog broja gledatelja napravi velika zapadna tribina, udaljena od ugla i zelenila. Razlog hitne gradnje bila je utakmica s Francuskom, nalog je pao naglo zbog odluke da se igra u Zagrebu. Gradnju je vodio Tempo, vojno poduzeće jer su jedini imali dovoljno čelika i cementa. Radilo se prvo u dvije, a pred kraj u tri smjene.

Arhitekt Franjo Neidhardt radio je za Tempo. “Od 1946. godine počeo je raditi stadion s Turinom i stalno je bio Maksimiru…Ali početkom 50-ih bio je optužen i zatvoren zbog antidržavnih viceva! Osuđen je na zatvorsku kaznu od godinu i pol. Ipak, potreba da se stadion hitno sagradi osigurala mu je drugačiji tretman. U zatvoru je spavao, a danju su ga puštali na gradnju stadiona, što je bio izuzatak”, ispričao mi je 2013. godine arhitekt Velimir Neidhardt, današnji akademik i predsjednik HAZU-a, njegov sin.

Za utakmicu je uređen samo središnji dio tribine, a ostatak se dovršavao sljedeće dvije godine. Objekt je izveden u sivom betonu – materijalu našeg vremena, kako je govorio sam Turina i bila je izraz suvremenih strujanja u arhitekturi.

Potom je do 1963. godine dograđena i sjeverna pa istočna tribina. Turina je projektirao tako da ostane dosta otvorene vizure prema maksimirskoj šumi, da se ne pokrije pogled i da ostane mogućnost strujanja zraka. Sjevernu stajaću tribinu nije spojio s istočnom opet kako bi ostavio stadionu prostora da diše. Istočna tribina bila je niska, nenametljiva građevina, uz autorsku suradnju s arhitektom Borisom Magašem.

Stadion kakav je Turina zamislio imao je oblik otvorene potkove. I tu negdje oko 1963. godine, nakon što je dograđena i istočna tribina, kraj je stadiona koji potpisuje glasoviti arhitekt Turina. Kad je odlučeno da će se dograditi i južna tribina Turina se povlači s projekta! Sve je napustio umoran i razočaran. Nedugo zatim, 1966. godine, umire.

Južnu tribinu projektirao ja arhitekt Branko Kincl, njegov student, a završena je 1969. godine. Nakon izgradnje četiriju tribina stadion je imao kapacitet 64 609 gledatelja. No, potpuno je izgubio pejzažni karakter i zatvorio se sa svih strana, a trebao je ostati prozračan.

Majstorstvo njegove zapadne tribine koja je bila objavljena u časopisima arhitekture u svijetu već dosta godina nije moguće vidjeti. Zapadna tribina sa starih fotografija odavno je nestala, dograđena je. Bilo je prijedloga da se jednom obnoviti, oslobodi Turinino remek djelo arhitekture, za manji gradski stadion, a veliki sagraditi negdje drugdje.

https://www.jutarnji.hr/vijesti/zagreb/feed

February 22, 2025

In Shape treninzi hit su u Zagrebu, osnivačica Lejla Dizdarević širi se na Zaprešić: ‘Mijenjamo pristup tjelovježbi ali i zdravlju žena‘

“Priča je ovo o velikoj obitelji koju gradimo godinama, a gradi se i dan danas“, riječi su kojima je Lejla Dizdarević započela event u Zaprešiću povodom proslave 18. rođendana In Shape koncepta vježbanja, kojeg je začetnica.

In Shape Boutique Fitness godinama je ne samo mjesto vježbanja, već i okupljanja prije ili nakon posla, mjesto u kojemu se vježbanju ne pristupa kao čistoj tjelovježbi, već načinu za opuštanje, povratak balansu i očuvanju vlastitoga zdravlja. Iza ideje „konceptovježbanja“ stoji upravo Lejla Dizdarević, diplomirana KIF-ovka koja je još 2007. godine odlučila krenuti u ostvarenje svojega sna.

In Shape Fitness studio Lejle Dizdarević proslavio je 18. obljetnicu poslovanja, ali i otvaranje in In Shape Boutique Pilates studija u Zaprešiću, u partnerstvu s Valentinom Lozić

Darko Tomaš/Cropix

Na eventu održanom u Vršilnici u Zaprešiću, uz samu proslavu jubilarnog 18. rođendana, predstavljen je i novi iskorak, a to je otvorenje nove dvorane upravo u Zaprešiću. Sama ideja rodila se prije četiri mjeseca, prilikom jednog putovanja u Rijeku. Upravo je tada Valentina Lozić, njezina klijentica i nova partnerica, rekla da manje vježba upravo zbog relacije putovanja Zagreb-Zaprešić.

„Sve se jednostavno posložilo – od toga da smo odmah našle prostor, pa da smo uspjele nabaviti sve potrebne sprave iz Italije. Kao da se jednostavno trebalo dogoditi“, kazala je Lozić.

‘Izbor trenera je poput izbora životnog partnera‘

Ideja je bila omogućiti i ljudima u Zaprešiću da vježbaju po In Shape konceptu, na najmodernijim spravama i uz stručne trenere. Kako je Dizdarević  istaknula, svi treneri koji su dio njezinog programa, moraju proći opširnu edukaciju te položiti test, a zatim uz njezino mentorstvo počinju i držati treninge.

Lejla Dizdarević je prije 18 godina pokrenula In Shape Boutique Fitness studio 

Darko Tomaš/Cropix

„Nakon dugog niza godina rada s klijentima, imam jedan savjet – izbor trenera je poput izbora životnog partnera. Odaberite trenera sa sličnim životnim vrijednostima jer inače odnos popuca i ulazak u dvoranu postaje nezadovoljstvo. U dvoranama se suočavate s najdubljim strahom, strahom od neuspjeha. Ulaskom u dvoranu se u potpunosti ogolite i tamo smo svi jednaki – nije važno je li netko menadžer ili student“, upozorila je Dizdarević na samom eventu.

Upravo je odnos koji ima sa svojim klijentima ono zbog čega su joj lojalni i nakon 18 godina. Tako su na samom eventu svoje priče podijelile njezine klijentice, žene različitih dobnih skupina – od onih u dvadesetima do onih u sedamdesetima. Kako se i njihove potrebe mijenjaju, tako i sama Dizdarević otkriva da prije svega slijedi proces dijagnostike.

Novi In Shape Boutique Pilates studio u ožujku će biti otvoren u Zaprešiću 

Darko Tomaš/Cropix

„Mi prije svega procijenimo u koju skupinu klijent uopće može ući, pa čak i pod cijenu da ga izgubimo. Davno sam odlučila da mi je kvaliteta važnija od kvantitete, zato radimo u manjim skupinama gdje nikad ne prelazimo brojku od deset sudionika“, napomenula je Dizdarević.

Kvaliteta iznad kvantitete

U Zagrebu tako imaju čak šest trenera koji održavaju grupne i individualne treninge, dok će u Zaprešiću početi raditi s dva trenera, no, kako nam je otkrila Lozić, već sada su im gotovo sve grupe u potpunosti popunjene, a na samom eventu su im prilazile žene koje su se na licu mjesta upisivale u grupe.

Lejla Dizdarević 

Darko Tomaš/Cropix

Dizdarević će i u Zaprešiću biti odgovorna za sam dio koji se tiče “konceptovježbanja”, dok je administrativni dio Lozić preuzela na sebe. Istaknula je pritom da joj je ovo bila odlična prilika baviti se svim sitnicama zbog kojih će njihov studio biti drugačiji od ostalih, poput detalja u samom dizajnu interijera koji je osmišljen kako bi bio prostor za vježbanje, ali i druženje.

Kroz godine se u Zagrebu izgradila tako i zajednica koja se druži van samih treninga, jer kako ističe Dizdarević, kave se događaju isključivo prije ili poslije treninga, nikad za vrijeme istih. Tjelovježba je tako u prvome planu, a o njezinoj važnosti je govorio i doc.dr.sc. Danijel Bursać dr.med., specijalist ginekologije i opstetricije te subspecijalist humane reprodukcije.

Sveobuhvatan pristup zdravlju

Upravo je Bursać istaknuo različite probleme ženskog zdravlja kroz razne etape života, naglašavajući pritom u svakom trenutku koliko su redoviti ginekološki pregledi bitni. Tako se pravovremenim uočavanjem anomalija može spriječiti rak vrata maternice, dok je u aktivnom životu tajna lakšeg nošenja s ulaskom u menopauzu.

Na eventu je gostovao i doc.dr.sc. Danijel Bursać dr.med., specijalist ginekologije i opstetricije, koji je naglasio koliko je aktivan život važan za zdravlje žena 

Darko Tomaš/Cropix

Darko Tomaš/Cropix

Sama Dizdarević trenutačno piše doktorat na spomenutu temu, pokušavajući dokazati da određeni oblici tjelovježbe mogu odgoditi ulazak u perimenopauzu produljenjem perioda u kojemu se u žena još uvijek luči estrogen, hormon zaslužan za zdravlje krvožilnog sustava, ali i zdravlje kože. Bursać je njezin mentor te vjeruju da će nakon provedenog istraživanja uspješno obraniti tezu koja bi mogla promijeniti ne samo pristup tjelovježbi, već i zdravlju žena.

Upravo je takav sveobuhvatan pristup fizičkom zdravlju razlog zbog kojeg je In Shape koncept vježbanja već 18 godina prisutan u Zagrebu, a sad se širi i na Zaprešić, i to već u ožujku ove godine. 

https://www.jutarnji.hr/vijesti/zagreb/feed

February 22, 2025

Ovo je novi veliki plan za Zagreb: Hidroelektrane, priuštive zgrade i najveći park u ovom dijelu Europe…

Kandidat za gradonačelnika platforme Servus Zagreb, Davor Bernardić predstavio je projekt razvoja Zagreba i okolice uz rijeku Savu prema kojemu bi se duž toka Save izgradile hidroelektrane, a na njenim nasipima naselja s priuštivim stanovanjem. Strategiju razvoja prostora uz rijeku Savu od granice sa Republikom Slovenijom do ušća kanala Sava-Sava u rijeku Savu izradila je ekipa stručnjaka predvođena Zdravkom Jurčecem, predsjednikom Hrvatskog inženjerskog saveza. 

Jurčec je inače član Bernardićevog užeg tima zadužen za renaturalizaciju rijeke Save na području grada Zagreba i zagrebačke županije.

PROČITAJTE VIŠE Bernardić u velikoj ofenzivi, ovo je popis ljudi koji ga podržavaju: ‘Ključni projekt nam je ‘Grad na Savi‘

Koncept kanala Sava-Sava s označenim zonama

Zdravko Jurčec/Zdravko Jurčec

U uvodnom dijelu Strategije Jurčec navodi sedam razloga zašto je intervencija nužna. Tako pod prvim razlogom stoje poplave i suše kao posljedica klimatskih promjena kojima se moramo prilagoditi razvijanjem postojećih sustava i koncepata upravljanja vodama. U dokumentu dalje stoji kako problem predstavlja i negativan efekt regulacije Save s početka prošlog stoljeća utoliko što se u tom razdoblju skratila dužina toka Save za 40%, povećala brzina vode, erodiralo dno rijeke i trajno produbilo korito rijeke što je dovelo do spuštanja vodostaja Save za metar. Ovi čimbenici su rezultirali povećanjem rizika od popuštanja nasipa u novim uvjetima tečenja.

Lucija Ocko/Cropix

– Vodostaj Save se spustio za metar i Zagreb zbog prisutnih podzemnih voda gubi pitku vodu. Pogotovo nakon što su Slovenci napravili više hidroelektrana duž toka Save. Ako želimo dići vodostaj Save moramo izgraditi hidroelektrane, ali na oteretnom kanalu Sava-Odra-Sava, napominje Bernardić te nastavlja kako je Slovenija pri kraju realizacije svih planiranih elektrana (duž toka Save planiraju izgraditi čak 6 hidroelektrana, op.a.) dok u Hrvatskoj ne postoji jasan stav što i kako poduzeti po pitanju izgradnje hidroelektrana.

Gradnja četiri hidroelektrane

Prethodna tri razloga nužnosti ove intervencije prema navedenoj Strategiji rezultirali su četvrtim problemom, a to je problematika podzemnih voda kao posljedica klimatskih promjena, regulacije Save i izgradnje HE u Sloveniji. Realizacijom projekta bi se riješio i problematičan odnos Save i Zagreba u kojemu rijeka trenutno djeluje isključivo kao prometna prepreka u prostoru koji se premošćuje.

Prikaz inundacijskog pojasa od 40 km

Zdravko Jurčec/Zdravko Jurčec

Način na koji će se riješiti problem neiskorištenosti potencijala kanala Sava – Odra i nedovršenosti postojećeg sustava obrane od poplava koji svoju funkciju vrše tek djelomično jest gradnja četiri hidroelektrana. Tako bi HE Jankomir, HE Botinec Stupnički, HE Lomnica i HE Mraclin omogućile više razvojnih projekata i riješio niz hidrotehničkih problema.

Provedbom Strategije podigla bi se i stabilizirala razina podzemnih voda što bi dovelo do osiguranja zaliha pitke vode, kontrole poplava i ekološke stabilnosti i zaštite bioraznolikosti. Izgrađene hidroelektrane tako bi učinile ekološki prihvatljivim protok vode u koritu Save jer bi se u cijelom postupku koristili obnovljivi izvori energije.

Sustav reguliranja vodostaja Save putem hidroelektrana bi omogućio formiranje preko 40 km zeleno-plave linije, parkova, urbanih šuma i zona za rekreaciju u inundacijskom pojasu. Inundacijski pojas jest površina oslobođena uklanjanjem nasipa uz rijeku Savu na kojoj Servus Zagreb planira provesti niz arhitektonsko-urbanističkih natječaja.

‘Projekt je nužan ako ne želimo da Zagreb pati od nestašice vode‘

U Strategiji stoji razvoj stambenih zona na kanalu i akumulacijskim jezerima koji bi se proveo po uzoru na Beč i dijelove Nizozemske. Blizina novonastalih akumulacijskih jezera bi bila privlačna zbog lijepih pejzaža, čistog zraka i rekreativnih mogućnosti. Osim stambenih zona duž Save niknule bi poslovne zone, hoteli, marine i sportski sadržaj. Kao primjeri uspješne gradnje javnog i komercijalnog sadržaja uz rijeku su navedeni Kopenhagen i Amsterdam.

Posebnu pažnju je dobio i razvoj prometne infrastrukture gdje bi se po uzoru na Sevillu, Rotterdam i München raznim putevima, mostovima, prometnicama i razvojem željezničke infrastrukture povezala novonastala područja sa središtima Zagreba i Velike Gorice. Ali u planu nije razvitak samo cestovnog prometa, već i vodenih puteva koji bi omogućili pristup kako stanovnicima tako turistima novom sadržaju duž Save. Prostora bi bilo i za bicikliste i pješake koji bi uz kanal i nova jezera imali izgrađene šetnice i biciklističke staze.

Damjan Tadic/Cropix

“Uz glavni tok rijeke Save tako ćemo stvoriti novi prostor za urbano oplemenjivanje, prometnice, tramvaje; ali i veliki zeleni park – najveći park u ovom dijelu Europe. Ovo je najveći ekološki projekt u Europi i ovo je nužno napraviti kako Zagreb ne bi imao nestašice pitke vode. Napominjem, Zagreb ovo mora napraviti, nije bitno hoće li se dovršiti u idućih 20 ili 30 godina, ali je važno početi graditi odmah”, zaključuje Bernardić.

https://www.jutarnji.hr/vijesti/zagreb/feed