Connect with us

Kazalište

‘Predstava o Don Juanu govori i o tome da je došao kraj muško-ženskim odnosima kakve smo poznavali. Onima koji podrazumijevaju…‘

Dramsko kazalište Gavella 18. će veljače premijerno izvesti predstavu “Don Juan se vraća iz rata”, prema drami Ödöna von Horvátha čiju režiju potpisuje megauspješni i na Zlatnom Studiju više puta nagrađivani kazališni tim – redatelj Paolo Magelli i dramaturginja Željka Udovičić koja je ovdje i prevo…

Published

on

16.02.2025.

‘Predstava o Don Juanu govori i o tome da je došao kraj muško-ženskim odnosima kakve smo poznavali. Onima koji podrazumijevaju…‘

Dramsko kazalište Gavella 18. će veljače premijerno izvesti predstavu “Don Juan se vraća iz rata”, prema drami Ödöna von Horvátha čiju režiju potpisuje megauspješni i na Zlatnom Studiju više puta nagrađivani kazališni tim – redatelj Paolo Magelli i dramaturginja Željka Udovičić koja je ovdje i prevo…

Dramsko kazalište Gavella 18. će veljače premijerno izvesti predstavu “Don Juan se vraća iz rata”, prema drami Ödöna von Horvátha čiju režiju potpisuje megauspješni i na Zlatnom Studiju više puta nagrađivani kazališni tim – redatelj Paolo Magelli i dramaturginja Željka Udovičić koja je ovdje i prevoditeljica drame te autorica adaptacije. U naslovnoj ulozi pojavit će se Enes Vejzović, a u ostalima Nataša Janjić Medančić, Lana Meniga, Lara Nekić, Tena Nemet Brankov, Barbara Nola, Mada Peršić i Ivana Roščić. Autorski tandem u glazbi ponovo surađuje s Ivankom Mazurkijević i Damirom Martinovićem Mrlom.

Horváthova drama iz 1936. prati posljednje dane u životu legendarnog ženskara, serijskog švalera, po njegovu povratku u Berlin uoči njemačke kapitulacije u jesen 1918. Poslan je natrag iz rovova na hitno liječenje. Don Juan se u njemačku vojsku bio prijavio nakon što se nije pojavio na svom vjenčanju.

Po dolasku u Berlin, međutim, Don Juan opet goni žene, ali shvaća i da mu seksualna snaga nije kao prije. Kako komad odmiče, Don Juan počinje se kajati. Za Studio o svemu govori dramaturginja Željka Udovičić, koja je u životu potpisala oko 150 predstava koje su igrale na tri kontinenta.

Jesu li raspad carstava i tema emotivnog zlostavljača žena tema vaše predstave? Odnosno, koji je naglasak?

– Nekoliko je odlučujućih razloga zašto smo odabrali upravo mit o Don Juanu za ovu predstavu. Jedan je teatarsko istraživanje kako se jedna tema, tema Don Juana, s vremenom razvija, kako i na koji način stari te kako glumice i glumac funkcioniraju u arhetipu koji starenjem postaje sve mlađi. Sve aktualniji i vitalniji u kritici društva, sve snažniji u srazu s ovom našom suvremenošću. Zatim, tema je i (ne)civilizacijski trenutak kojemu svjedočimo, gdje različiti ratovi svuda oko nas (po)vraćaju svoje sudionike čiji su ideali, razumije se, odavno mrtvi. I na kraju, ono najvažnije, predstava tematizira i govori o tome da je došao kraj muško-ženskim odnosima kakve smo poznavali, onima koji podrazumijevaju bilo kakvu neravnopravnost ili zlostavljanje. Emotivno, kojim se predstava najviše bavi, ali i svako drugo.

Vjerujem da je ovaj komad izabran jer smo i danas na prekretnici vremena, raspada se svijet kakav poznajemo, svijet koji postaje robotski, što bi značilo i psihopatski, jer AI nema ni morala ni osjećaja. Svaka surova stvarnost nije pogodno okruženje za seksualnu raskalašenost nalik na renesansnu, a nije baš ni za ljubav?

– Nažalost, istina je. Svijet se rastače pred našim očima. No ja upravo kazalište vidim kao neki svjetionik koji javlja da još postoje ljudi, da još postoje emocije, da postoji pogreška. Znate onu staru “erare humanum est”? Nesavršenost. Nedokučiva u svojoj nepredvidljivosti. Tu nas nikada ni jedna umjetna inteligencija ne može stići. A što se surove stvarnosti tiče, o njoj pokušavamo i govoriti. Renesansna zaigranost podrazumijeva slobodu ili, kako joj ime govori, ponovno rođenje, a mi se danas bavimo krajem, smrću. Civilizacije? Možda. Ideala? Sigurno.

Što se vama osobno sviđa kod Don Juana koji se vraća iz rata?

– Kako sam dramaturginja, osim teme privlači me i ta Horváthova fragmentarnost, nizanje slika i značenja koje sugerira tek košmar, isječci iz života koji se nižu i guraju i istiskuju jedan drugoga u trenucima konačnog obračuna. Smrt koja neumitno dolazi. Svakome od nas. Ali nije to tragično. Upravo suprotno. Dopušta nam da se smijemo svojemu životu, svojim odabirima. Prije svega, sviđa mi se, razumljivo – jer smo to i htjeli i tražili – da su ženska lica okosnica komada. Stoga ne mogu ne spomenuti sjajne glumice Natašu Janjić, Lanu Menigu, Laru Nekić, Tenu Nemet Brankov, Barbaru Nolu, Madu Peršić i Ivanu Roščić. Njihova suigra koja nas na svakoj, boljoj ili lošijoj probi bez razlike uvijek čvrsto stegne u zagrljaj i nosi putevima mašte i pravoga kazališta je ono što mi se sviđa u ovome komadu. Jer čini se kao da je upravo za njih pisan. One su inspirativne, donose i nude uvijek više. Više od teksta samoga. One su značenje predstave samo. Ma carice, kažem vam. Zbog njih je svaki odlazak na probu zadovoljstvo.

Glumci predstave ‘Don Juan se vraća iz rata‘

Tomislav Kristo/CROPIX

Enes Vejzović igra Don Juana na izmaku? Zašto je izbor pao na njega?

– Mi doista imamo divnih glumaca. I u ansamblu GDK Gavella. Ali ovaj put Enes je naš Don Juan – razočarani vojnik, onaj mitski osuđenik na samoću koji nikako ne može prestati i dalje širiti nesreću oko sebe. Jer Enes, sa svojim izuzetnim emotivno i intelektualno oblikovanim glumačkim izričajem, zatim sa svojim čarobnim, neobičnim unutarnjim pejzažima vlastitoga duha i glumačkoga bića, koje zna podijeliti s nama, publikom, a svjedočimo im iz predstave u predstavu, upravo je idealan izbor za ovoga i ovakvoga našega Don Juana. Zato što Enes od svoga Don Juana lakoćom velikoga glumca, a težinom svijesti o mitskome osuđeniku na smrt, od toga arhetipskoga junaka prije svega čini Čovjeka. Čovjeka kojega odlikuje snaga, ali istovremeno ranjivost i melankolija.

Enes Vejzović

Ines Stipetić

https://www.jutarnji.hr/feed/

Kazalište

U Zagrebu se traži ulaznica više za ovu hit predstavu. Postoji za to dobar razlog

Veliki hit šibenskog HNK treći put gostuje u Zagrebu u godinu dana. “Dođi gola na večeru” 27. veljače od 20 sati igra u zagrebačkom Kinu SC, a već 28. veljače u Rijeci, u sušačkom HKD-u. Nagrađivana komedija mnogo je gostovala, a ove sezone naročito, jer je šibensko kazalište u energetskoj obnovi, t…

Published

on

By

21.02.2025.

U Zagrebu se traži ulaznica više za ovu hit predstavu. Postoji za to dobar razlog

Veliki hit šibenskog HNK treći put gostuje u Zagrebu u godinu dana. “Dođi gola na večeru” 27. veljače od 20 sati igra u zagrebačkom Kinu SC, a već 28. veljače u Rijeci, u sušačkom HKD-u. Nagrađivana komedija mnogo je gostovala, a ove sezone naročito, jer je šibensko kazalište u energetskoj obnovi, t…

Veliki hit šibenskog HNK treći put gostuje u Zagrebu u godinu dana. “Dođi gola na večeru” 27. veljače od 20 sati igra u zagrebačkom Kinu SC, a već 28. veljače u Rijeci, u sušačkom HKD-u.

Nagrađivana komedija mnogo je gostovala, a ove sezone naročito, jer je šibensko kazalište u energetskoj obnovi, te je dosad kod kuće i na gostujućim pozornicama ostvarila oko 20 tisuća gledatelja, ističe ravnatelj šibenskog HNK Jakov Bilić.

“‘Dođi gola na večeru‘ zasigurno je najgledanija predstava HNK Šibenik posljednje desetljeće. Odličan Camolettijev tekst kao baza, još bolja režija Nine Kleflin kao nadogradnja te izvrstan glumački ansambl zajedno tvore ovaj hit.. Nema grada u kojem smo gostovali a da publika nije bila oduševljena izvedbom, i to nam je najveća nagrada za naš rad”, kaže Bilić.

Sibenik, 071023.
HNK.
Premijera predstave Dodji gola na veceru u reziji Nine Kleflin.
Foto: Tonka Lokas/ CROPIX

Tonka Lokas/Cropix

Autor Marc Camoletti uspio je stvoriti briljantnu komediju punu zabavnih zapleta, u kojoj se izmjenjuju krivi identiteti, ulasci na kriva vrata i zbrke. Priča je to o nevjernom mužu i njegovim jadnim pokušajima da provede noć koja je bila popularna i na Broadwayu i na londonskom West Endu.

Glumački ansambl čine Donat Zeko, Ana Perković, Bojan Brajčić, Oriana Kunčić, Lucija Alfier i Krešimir Jelić. Predstava je prilagođena domaćim prilikama te u njoj imamo sraz zagrebačkog i dalmatinskog mentaliteta među prijateljima i potencijalnim, ali i pravim ljubavnicima.

https://www.jutarnji.hr/feed/

Continue Reading

Kazalište

Novi plesni solo umjetnice Roberte Milevoj premijerno 21. i 25. veljače u Puli i Zagrebu

Nova plesna predstava ‘S Robertom‘ autorice i plesne umjetnice Roberte Milevoj premijerno će biti predstavljena 21. veljače u Puli te potom 25. veljače u Zagrebu. Riječ je o četvrtom u nizu plesnom solu ove istaknute umjetnice koji nastaje u koprodukciji Istarskog narodnog kazališta (INK) i Umjetnič…

Published

on

By

20.02.2025.

Novi plesni solo umjetnice Roberte Milevoj premijerno 21. i 25. veljače u Puli i Zagrebu

Nova plesna predstava ‘S Robertom‘ autorice i plesne umjetnice Roberte Milevoj premijerno će biti predstavljena 21. veljače u Puli te potom 25. veljače u Zagrebu. Riječ je o četvrtom u nizu plesnom solu ove istaknute umjetnice koji nastaje u koprodukciji Istarskog narodnog kazališta (INK) i Umjetnič…

Nova plesna predstava ‘S Robertom‘ autorice i plesne umjetnice Roberte Milevoj premijerno će biti predstavljena 21. veljače u Puli te potom 25. veljače u Zagrebu. Riječ je o četvrtom u nizu plesnom solu ove istaknute umjetnice koji nastaje u koprodukciji Istarskog narodnog kazališta (INK) i Umjetničke Organizacije Nikad kraja. Zagrebačka premijera održat će se u utorak, 25. veljače u 20 sati u Zagrebačkom plesnom centru, uz repriznu izvedbu 26. veljače.

Roberta Milevoj u ovom projektu nastavlja istraživanje vlastite prošlosti kroz autobiografske elemente, koristeći ih kao temelje za koreografski materijal i plesni vokabular. S Robertom dolazi nakon prethodnih radova: Roberta, Roberta (2011), Opet Roberta (2013) i Rob3rta (2019), a umjetnica ponovno postavlja vlastiti identitet kao osnovu za stvaranje izvođačkog djela koje razmatra njenu povezanost s plesom, ali i svakodnevnim životom. Kao ključni koreografsko-dramaturški princip uspostavlja se autoreferencijalnost, a sama izvedba svojevrsno je suočavanje s Robertom unutar i izvan plesa, ali i putovanje kroz dva desetljeća autoričinog rada na profesionalnoj plesnoj sceni.

Specifičnost izvedbe S Robertom ogleda se u autoričinoj odluci da u koreografski materijal uplete vlastite dnevničke zapise, stvarajući tako dinamičnu interakciju verbalnog i neverbalnog. Koreografija balansira između introspektivnog, ispovjednog i poetskog diskursa, s jedne strane te plesnog vokabulara koji je istovremeno suptilan i ekspresivan, s druge strane.

Za izvedbu S Robertom zaslužni su mnogi suradnici, a među njima su dramaturg Luka Bosanac, skladatelj Nenad Sinkauz, oblikovatelj svjetla Anton Modrušan, kostimografkinja Desanka Janković i u funkciji govorne savjetnice – Jadranka Đokić.

 

https://www.jutarnji.hr/feed/

Continue Reading

Kazalište

Tara Thaller glumi dobro reality zvijezdu Candy. Pojavljuju se i njezin krajnje glup tjelohranitelj, čudan svećenik, agresivna policajka…

Zagrebačko gradsko kazalište Komedija dalo je zanimljivu produkciju, apsurdan suvremeni mađarski vodvilj “Momačka večer”, na granici, rekao bih, između oslobođene glume i totalnog treša. Pisac Vajk Szente (r.1981. u gradiću Orosháza) prominentan je mađarski glumac, što u mađarskom slučaju znači i pj…

Published

on

By

20.02.2025.

Tara Thaller glumi dobro reality zvijezdu Candy. Pojavljuju se i njezin krajnje glup tjelohranitelj, čudan svećenik, agresivna policajka…

Zagrebačko gradsko kazalište Komedija dalo je zanimljivu produkciju, apsurdan suvremeni mađarski vodvilj “Momačka večer”, na granici, rekao bih, između oslobođene glume i totalnog treša. Pisac Vajk Szente (r.1981. u gradiću Orosháza) prominentan je mađarski glumac, što u mađarskom slučaju znači i pj…

Zagrebačko gradsko kazalište Komedija dalo je zanimljivu produkciju, apsurdan suvremeni mađarski vodvilj “Momačka večer”, na granici, rekao bih, između oslobođene glume i totalnog treša. Pisac Vajk Szente (r.1981. u gradiću Orosháza) prominentan je mađarski glumac, što u mađarskom slučaju znači i pjevač, zatim je i redatelj i pisac. Također je prominentan glumac mađarski i redatelj Slaven Vidaković (r. 1977. u Pečuhu), s tim da je on eto naše gore list, autohtoni mađarski Hrvat, koji je glumu diplomirao u Zagrebu. Slaven Vidaković vodi, među ostalim, Hrvatsko kazalište u Pečuhu, čija je zgrada obnovljena prije koju godinu i u koju je eto mađarska država uložila milijune i koja daje prosječno tri premijere godišnje. Pisao sam reportažu i o kazalištu i o Vidakoviću, koji je zapravo najpoznatiji mađarski glumac u svom slavnom gradu, ali i redatelj, koji režira posvuda po Mađarskoj a eto je i umjetnički ravnatelj glavnog mađarskog teatra u Pečuhu, Pečuškog narodnog kazališta.

Vidaković je režirao niz komedija u domovini, cijenjene su i njegove režije mjuzikla, a “Momačka večer” jest u Mađarskoj, a i šire, zbilja veliki hit. Međutim, lako je proizvesti nesporazum. Naime, posrijedi je rad koji bih najradije nazvao eksperimentalnom komercijalnom predstavom – radnja je namjerno toliko razvedena, preuveličana i neuhvatljiva da je ne možeš zapamtiti, odnosno uvijek ti štogod promakne, tko koga i zašto. Već u naslovu se krije iznevjereno očekivanje. Naime, proslava momačke večeri podrazumijeva da će se okupiti dakle momci, a na ovu očito je došao jedino kum, koji ju je i organizirao. Djeluje malko gej, pogotovo što je kum za njih dvojicu naručio sobu u luksuznom hotelu i tri zdjelice drogom natopljenih čokoladnih kuglica. Naručio je i striptizetu, ali nije jasno zašto. Svi ostali likovi upadaju u radnju naoko slučajno ili zbilja slučajno i nemaju nikakve veze s momačkom večeri: vrlo čudan svećenik, samosvjesna ljepotica iz reality programa, njezin krajnje glup tjelohranitelj, zagonetni gospodin Wat, frustrirana i agresivna policajka s djetetom, bistar sluga… Radnja je sprdnja na račun engleskih, dobro skrojenih komedija, a i svih dobro skrojenih komedija, te se u njoj javljaju svi mogući vodviljski motivi kroz stoljeća: zamjena identiteta, čarobni napitak, lažni identitet, potraga za blagom, iznenadni susret s grijehom iz prošlosti, zamjena očinstva, nevjerni suprug, iznenadni gubitak novca, iznenadni dobitak novca, nepoznati sin i tako dalje i tako bliže, sve uz salonski mizanscen sa scenom opkoljenom vratima kroz koja se neprestano ulazi i izlazi. Nema u cijeloj radnji niti jednog jedinog monologa, niti jedne jedine “realistične” situacije, a teče što je moguće brže, no svejedno cijelo zbivanje s pauzom traje dobra tri sata.

Momačka večer

/Ines Novković

Momačka večer

/Ines Novković

Scena Balázsa Horesnyija jest totalni tapetarski, namjerni dakle kič: luksuzna, rekao bih postrenesansna hotelska soba kao iz francuskog dvorca, cijela papirnata i ponešto modernijeg, boljeg namještaja plus golemi hladnjak. Kostimi Mirjane Zagorec nenametljivo su suvremeni, a kad moraju biti zadani kostimi, za striptizetu, za časnu, za sobara, onda su prikladni i općenito ne kvare fizikus akterica i aktera, nego ih, štoviše, podupiru u gradnji i karaktera i odnosa među likovima.

Dvojica su dakle protagonista, mladoženja i njegov kum, Simon i Alex, prijatelji iz djetinjstva, obojica obiteljski liječnici. Obojica su zapravo isprva stereotipni šmokljani, koji međutim reagiraju neobično poduzetno kad upadnu u nevolje. Simona igra Ronald Žlabur, koji je od početka u krajnje povišenom tonu te zbilja riskira da se uloga izduši, da tako kažem, dok se razvija duga i komplicirana fabula. Ali on postaje sve zanimljiviji, a i manje hektičan kako vrijeme odmiče. S posve suprotne pozicije kreće Matija Kačan kao Alex. On je ispočetka krajnje, rekao bih, flegmatičan, kao da glumi Čehova, usporen, čak i monoton, ali s vremenom postaje sve plastičniji, otkriva humor, potisnutu ludost i na koncu se može reći da osvaja publiku svojom sve življom, nenametljivo autoironičnom pojavom. Usidren u zabavnu ulogu lažnog svećenika jest i Igor Mešin, kojemu nije prvi put da nosi dakle rimski kolar, odnosno bijeli svećenički ovratnik. Grandioznom pojavom scenu čini začudnom Damir Lončar kao tjelohranitelj Bob, koji se isto služi postupkom iznevjerenog očekivanja. Naime, neprestano očekuješ od njega nasilje i akteri ga se plaše, a jedino u čemu je strašan jest to da je neponovljivo blesav, te u toj blesavosti koliko hrabar, toliko i neopasan. Mr. Wat Zlatka Ožbolta također je megakarikatura, ali uspjela, pri čemu je njegov striptiz možda najzabavniji moment predstavljanja. Roko Sikavica igra Londinera (poslužitelja, germanizam), kao stereotip bistrog sluge, koji ostaje apsurdan u tonu do konca i zato uvjerljiv.

Momačka večer

/Ines Novković

Momačka večer

/Ines Novković

Glavni je možda minus djela što su ženske uloge baš lošije napisane i nenamjerno stereotipne. Reality zvijezdu Candy ipak začudno funkcionalno igra Tara Thaller, cvrkuće poput umjetne inteligencije. Nera Stipčević kao Mona, mladenka, jest gotovo psihološka uloga zabrinute žene pred brakom, a Ružica Maurus kao Daisy predstavlja gotovo robotsku, premda simpatičnu pojavu.

https://www.jutarnji.hr/feed/

Continue Reading

Trending