Naslov: Da se pitalo hrvatsku vlast, naš kandidat za Oscara nikad ne bi bio snimljen
Sažetak: Jedna lijepa, lijepa vijest: film “Čovjek koji nije mogao šutjeti” dobio je nominaciju za Oscara u kategoriji za kratki film.
Velika je to stvar u životu za Nebojšu Slijepčevića, autora filma. Velika za Gorana Bogdana, koji genijalno igra čovjeka koji je, kao i većina ljudi, šutio. Velika za producenta Antitalent i za Danijela Peka, koji je za ovaj trinaestominutni film i njegov dovršetak bio spreman založiti privatnu imovinu.
Velika je to stvar za velikoga beogradskog glumca Dragana Mićanovića, koji je imao zadatak da igrajući jednu od najmanjih uloga u svom životu odigra jednog od većih likova našeg doba. Velika je to stvar za sve ljude koji su radili na ovom filmu, koji su snimali, glumili, montirali, koji su osvjetljivali, ozvučivali, radili u produkciji i postprodukciji, ispunjavali formulare, kuhali, nosili, požurivali…
Tvornica cenzure
Velika je to stvar za Borisa Dežulovića, koji je napisao priču o junaštvu Tome Buzova, koju je Nebojša Slijepčević pročitao i po njoj zamislio film. Velika je to stvar za svakog gledatelja u Hrvatskoj i u ostalim zemljama ovoga filma, koji su film vidjeli i kojima je “Čovjek koji nije mogao šutjeti” dio života. I dio njihove kulture.
Ali vrijedi još nešto u ovom trenutku reći. Ovaj film s hrvatskom kulturnom politikom nema nikakve veze. Snimljen je nekim sitnim novcem HAVC-a, kao incident unutar posve suprotne prakse.
Sam Nebojša Slijepčević u hrvatskoj filmskoj kulturi ima veze samo s uskim i siromašnim krugom dokumentarista, i samo je nekim sretnim slučajem, svojim talentom i činjenicom da je sreo dobre i požrtvovne suradnike, izvan tog kruga izašao.
Ne treba zaboraviti da je HRT, ta tvornica cenzure, svojedobno odbio prikazati Slijepčevićevu “Srbenku”, i da je taj izvanredni film lakše stigao do HBO-a, nego do katedrale hrvatskog zloduha na HRT-u.
Također, ne treba smetnuti s uma ni to da je prvi glas koji je, nakon sklapanja trenutne vladajuće koalicije u Hrvatskoj, o kulturi dao Domovinski pokret, bio da se u Hrvatskoj više neće davati novci za snimanje filmova Nebojše Slijepčevića, ili za snimanje filmova kakav je “Čovjek koji nije mogao šutjeti”. Iz HDZ-a nije se čuo demanti.
Nemamo baš ništa
Također, ne treba s uma smetnuti da iz Ministarstva kulture nisu Slijepčeviću stizale čestitke za prethodne nagrade “Čovjeku koji nije mogao šutjeti”, a na HRT-u, u notornim Vijestima iz kulture, vijest o Zlatnoj palmi u Cannesu ukomponirana je u emisiju s prilogom da Jakov Sedlar snima novi film.
Kada po Sabah cajtunzima, Vijestima iz kulture i inim HRT-ovima večeras budete slušali ili čitali vijesti o našim uspjesima u svijetu, imajte na umu da mi s ovim filmom nemamo ama baš ništa.
Kad večeras budete slušali izjavu ministrice kulture – jer sigurno će je dati – imajte na umu da ona s ovim filmom nema ništa, osim što ona i njezina koalicija nisu imale moć da zaustave njegovo snimanje ili spriječe njegov uspjeh.
Sve to je vrlo važno znati dok govorimo o nominacijama za Oscara. Ako se tome već radujemo, znajmo kome se i čemu radujemo, a tko s ovim nema nikakve veze.
Miljenko Jergović
(preneseno s Facebook stranice našeg poznatog književnika, uz Miljenkovo odobrenje)
Film možete pogledati na ovome LINKU.
Jergovićev tekst o filmu napisan lani u lipnju pročitajte OVDJE.
Objava Da se pitalo hrvatsku vlast, naš kandidat za Oscara nikad ne bi bio snimljen pojavila se prvi puta na Danica.hr.
Objavljeno: January 23, 2025