Naslov: ‘Pogledajte što rade Šveđani i Danci, zar su oni seljaci, a mi gospoda!? A kada smo uveli euro, dogodila se čista prevara‘
Sažetak: – Bojkot kupovanja u trgovinama je emocionalni prijedlog koji nema previše veze s ekonomijom. Ljudi imaju potrebe i želje. Potrebe su stanovanje, hrana i odjeća što moraju kupiti, a želje su ono što kupuju da bi si pružili ugodu. Potrošači ne kupuju da bi trgovačkim i proizvodnim poduzećima napravili profit nego zbog vlastitih potreba i želja. S druge strane su dohodak potrošača i cijene proizvoda. I zato prijedlog da se jedan dana ne kupuje neće na mjesečnoj ili godišnjoj razini ništa promijeniti. Ljudi će to što im treba kupiti dan prije ili dan kasnije. Možda će imati psihološki efekt, ali u ekonomiji nema psihologije nego računice, kaže u Briefingu ekonomski stručnjak prof. dr. sc. Ljubo Jurčić, bivši ministar gospodarstva i umirovljeni profesor Ekonomskog fakulteta u Zagrebu i otkriva da je 2024. prosječna mjesečna potrošnja u Hrvatskoj iznosila 3,8 milijardi eura. Smatra da građani ne mogu spriječiti poskupljenja i inflaciju, ali može država.
Cijelu emisiju Briefing možete pogledati na kraju teksta
– Imamo proizvodnju i tržište. Ako je savršena konkurencija trgovci se međusobno tuku i spuštaju cijene da bi ostvarili prirodni profit. No, ako nema puno ponuđača, stvara se oligopol od nekoliko, recimo deset ili 15 trgovaca, koji se onda mogu dogovarati. Karteli su službeni dogovori između oligopolista, a ovi su tajni. Država mora utjecati na strukturu tržišta da nema tih sporazuma na štetu potrošača i kroz svoju ekonomsku politiku stvarati strukturu proizvodnje da imamo optimalnu ponudu i da potrošači mogu doći do proizvoda po prihvatljivoj cijeni”, objašnjava Jurčić, koji smatra da je proizvodnju hrane i drugih proizvoda široke potrošnje moguće vratiti u Hrvatsku.
– Živimo u industrijskom društvu, a industrija nam pada. Bez industrije nema napretka. Ne možemo se vraćati u manufakturu, u 16. ili 17. stoljeće pa peći kruh kod kuće. Unatoč svim ulaganjima nam konstantno pada i poljoprivredna proizvodnja. Trošimo oko 900 milijuna litara mlijeka, početkom 90-ih smo proizvodili 730 milijuna litara, a sada malo iznad 300 milijuna. Trebali bismo proizvoditi dva do tri milijuna svinja, a proizvodimo ispod milijun. Švedska ili Danska proizvode pet svinja po glavi stanovnika, a mi ni pola. Oni su seljaci, a mi smo gospoda. Prihvatili smo ideologiju da će tržište sve riješiti, govori Jurčić, napominjući da nam većina proizvoda dolazi iz inozemstva i na njihove cijene ne možemo utjecati, a razlika zbog povećanja cijena koju plaća hrvatski kupac opet završava kod proizvođača u inozemstvu, što je najveća šteta. Smatra da za povećanje cijena trgovci nisu glavni krivci.
– Oni se tako ponašaju jer je Vlada svojom politikom ili nečinjenjem stvorila ovakve uvjete. Proizvođači i trgovci nisu karitativna ustanova i zašto bi prodavali po nižoj cijeni ako mogu po višoj. Hrvatska počinje propadati kada je država prekinula vezu sa znanosti. Već 20 ili 30 godina se u hrvatskoj politici ne primjenjuje ekonomska znanost. Time je uništena i ekonomska znanost. Imamo najezdu doktora ekonomije koji ne bi položili ispit iz osnova ekonomije, ne na fakultetu nego u srednjoj školi. Nama dođe nobelovac i kaže nam da nešto krivo radimo na temelju raznih analiza, a onda se javi naših deset eksperata i kažu da on nema pojma. Predlažem da ljudi prije polaganja doktorata moraju položiti opći test znanja iz tog područja”, govori Jurčić i zaključuje da ne bi trebao cilj biti stjecanje diploma nego znanja.
– Kada smo prihvatili euro rekao sam da ćemo za godinu ili dvije dobiti europske cijene, ali nećemo imati europske plaće. Plaće su nam na oko 50 posto od europskih. Slovenija je od svih zemalja u EU ušla najpripremljenija. Trgovac se u Sloveniji ne može ponašati kao u Hrvatskoj. To je nevidljiv sustav. To je država. A mi se bahatimo, a trgovci imaju slobodno lovište, objašnjava Jurčić razlog zašto su isti proizvodi u istim trgovačkim lancima u Sloveniji jeftiniji nego u Hrvatskoj. Za razliku od nas, Slovenci su imali plan za svoju ekonomiju.
– Na Ekonomskom institutu u Zagrebu je 1988. napravljen projekt tranzicije iz socijalizma u tržišnu ekonomiju. No, mi smo pustili niz vodu. Kada smo uveli euro, rekli su nam da ćemo imati istu inflaciju kao i druge zemlje. To je bila čista prevara i glupost. Inflacija je znak da gospodarstvo ima neku bolest. U jačim gospodarstvima ona dođe i ode, a u slabijima kakvo je hrvatsko je ona znak bolesti koje ne liječimo. Prosječna plaća bi nam trebala biti 2000, a ne 1300 eura. S obzirom na niski dohodak, inflacija nas puno više pogađa nego razvijenu Europu, gdje je plaća tri ili četiri tisuće eura. Zadatak ministra gospodarstva treba biti kako dugoročno podići dohodak građana jer ih onda inflacija od pet posto uopće ne bi pogađala. Vlada se hvali s makroekonomskim pokazateljima, ali ne vidi da jedan posto inflacije građane pogađa više nego 10 posto inflacije u razvijenim zemljama, ističe Jurčić. Podsjeća da je Lenjin rekao da je majka svih politika kadrovska politika.
– Sposobni ljudi lako nađu dobar posao. U Vladi se stranački zapošljava. Ne možemo zaslužne članove stranke staviti na mjesta na kojima ne znaju što treba raditi. Postoji mudrost masa, ljudi koji ne znaju zašto je nešto loše, a vide i osjećaju da nije dobro. Narod ne osjeća da mu je super. Tko to najbolje kaže? Zoran Milanović. I zato ljudi za njega glasaju jer kaže predsjedniku Vlade da nešto nije tako, tvrdi Jurčić, koji smatra da sličan problem kao naša Vlada ima i briselska birokracija, koja ne prepoznaje razlike među državama članicama, a EU napreduje mnogo sporije od SAD-a, Kine ili Indije jer je uništila industriju i ostavila trgovinu i novac kao što je bilo 1500. godine.
Pogledajte cijelu emisiju:
Objavljeno: January 22, 2025