Naslov: ‘SRPSKI SVET’ Pupovac se ograđuje: ‘Nikad nismo htjeli biti dio ičega što bi moglo nauditi narodu s kojim živimo’
Sažetak:
Predsjednik Srpskoga narodnog vijeća i SDSS-a Milorad Pupovac otkrio je za Nacional zašto se ne slaže s konceptom ‘srpskog sveta’ i kako izgleda njegova vizija samostalne, mirotvorne i kooperativne politike srpske zajednice u Hrvatskoj
Nacional je proteklog tjedna u razgovoru s predsjednikom Srpskoga narodnog vijeća (SNV) i Samostalne demokratske srpske stranke (SDSS) Miloradom Pupovcem analizirao odjeke ovogodišnjega tradicionalnog Božićnog prijema SNV-a nakon kojega su poruke mira, uzajamnog razumijevanja i dijaloga što su ih na tom skupu izrekli premijer Andrej Plenković, Pupovac i velikodostojnici Srpske pravoslavne crkve (SPC) medijski zasjenjene skupom na kojemu je Plenkovićev ministar demografije Ivan Šipić najavio osnivanje Hrvatske pravoslavne crkve (HPC), organizacije koja je postojala samo u NDH, ali još i više demonstrativnim odlaskom veleposlanice Srbije u Hrvatskoj Jelene Milić s domjenka SNV-a. Taj je svoj odlazak, u jednome od nekoliko naknadnih objašnjenja, veleposlanica Jelena Milić potkrijepila i sugestijom kako “se čini da čelnici SNV-a imaju stranu, a možda i prste, u aktualnim teškim događajima u RS-u“. Ta se njezina primjedba može bez sumnje tumačiti kao otvoreni napad službenih vlasti u Srbiji na čelnike srpske zajednice u Hrvatskoj te kao javna kulminacija dosad manje vidljivih, ali itekako postojećih tenzija i nepovjerenja u odnosu vlasti Aleksandra Vučića, pa i veleposlanice prema čelnicima srpske zajednice u Hrvatskoj jer ona, jedina srpska zajednica u regiji, ne pristaje biti dijelom koncepta “srpskog sveta” nego samostalno, strpljivo i u suradnji s hrvatskim vlastima gradi autonoman politički i kulturni koncept “ustavnog patriotizma” Srba u Hrvatskoj koji je, između ostalog, bio i jedan od ključnih temelja za priključenje Hrvatske Europskoj uniji (EU).
U izjavi koju je za Nacional dao u petak, 10. siječnja, Pupovac nije izravno komentirao odlazak veleposlanice Jelene Milić s domjenka, nakon što je o tome još 6. siječnja rekao kako je “Božićni prijem mjesto na kojemu se ljudi godinama okupljaju i mjesto s kojeg do sada nitko nije otišao zbog toga što je čuo nešto s čime se nije mogao složiti”. Umjesto toga, Pupovac je načelno objasnio stav čelništva srpske zajednice prema susjednoj zemlji i njezinoj politici. “Mi se od Srbije ne možemo i ne kanimo ograđivati. Srbija ima svoju slobodarsku tradiciju i svoju važnu ulogu u današnjim, a naročito u budućim odnosima u ovom dijelu Europe. Do toga je nama veoma stalo i smetaju nam izjave koje generaliziraju sliku Srbije, slikajući je isključivo crnom. Prevažna je slobodarska historija Srbije u zadnjih dvjesto godina Europe da bi se to moglo zapostaviti i zanemariti. Ona je naročito prevažna za hrvatsko-srpske odnose, da bi se to moglo svesti samo na tragično i u velikoj mjeri i sramotno razdoblje rata u Hrvatskoj i ratnog raspada zajedničke zemlje”, kazao je Pupovac.
Premijer Andrej Plenković, predsjednik SNV-a Milorad Pupovac i velikodostojnici Srpske pravoslavne Crkve (SPC) uputili su na tradicionalnom božićnom prijemu SNV-a poruke mira, uzajamnog razumijevanja i dijaloga. FOTO: Davor Puklavec/PIXSELL
Opisao je kako vidi mogućnosti da srpska i hrvatska manjinska zajednica u objema državama zaštite jedna drugu i utječu na poboljšanje uzajamnih odnosa. “Mi nismo državljani Srbije i ne možemo odlučivati o njezinoj političkoj sudbini, a nemamo ni pravo da se u te procese uključujemo, osim kada procijenimo da nam je obaveza napraviti što treba da bi odnosi između Hrvatske i Srbije bili bolji i kako bi se spriječilo da se eventualno stanje loših odnosa reflektira na položaj Srba u Hrvatskoj ili položaj Hrvata u Srbiji. S Hrvatima u Srbiji još od 2007. razvijamo suradnju koja je u nekom smislu jedinstvena na prostoru jugoistočne Europe, pa možda i u širim razmjerima”, kazao je Pupovac. “Dvije zajednice, svaka ranjena na svoj način, što kao kolateralna a što kao aktivna žrtva sukobljavanja dvaju naroda, njihovih politika i njihovih država, prepoznale su prostor za uzajamnu solidarnost i suradnju. Ta je suradnja svojevrstan ‘pješački most preko Dunava’ koji i onima koji u Hrvatskoj i Srbiji nisu manjina može služiti kao mjesto susreta, kao što se doslovno i dogodilo u susretu hrvatske predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović i predsjednika Srbije Aleksandra Vučića na mostu kod Iloka 20. lipnja 2016. godine”, rekao je.
Pupovac je za Nacional objasnio i stav srpske zajednice u Hrvatskoj prema konceptu “srpskog sveta” koji zagovara dio vladajuće politike u Srbiji. “Nikada nismo htjeli biti dio ničega što bi moglo nauditi narodu s kojim živimo, niti ičega što bi nas moglo pretvoriti u zajednicu bez svoje volje i pameti. Takav naš stav izraz je samostalske političke filozofije koju baštinimo i u kojoj, s jedne strane, sebe vidimo kao dio Hrvatske, a istovremeno prema Srbiji gledamo kao prema svojoj matičnoj zemlji s kojom želimo najbolje odnose za sebe, ali i najbolje odnose između Hrvatske i Srbije. Taj je stav mnogo stariji od pojave termina ‘srpskog sveta’ i funkcionirao je i u mnogo težim vremenima: u ratnom razdoblju kada se lako gubila glava, a nisu se samo stvarali nesporazumi i reducirala suradnja. Veoma je važno razumjeti da se manjinska prava razvijaju prije svega unutar zemalja u kojima manjine žive, na osnovi postignutih i dogovorenih manjinskih rješenja i usuglašenih međudržavnih sporazuma. Dodavati tome, nakon rata koji smo proživjeli, ideološko-političke koncepte može samo stvoriti dodatne nesporazume i otežati realizaciju manjinskih prava i dobrosusjedskih odnosa”, kazao je Pupovac. Istodobno on smatra kako i u Hrvatskoj postoji nacionalistička zloupotreba pojma “srpski svet” koji je dovoljno problematičan sam po sebi. “Važno bi bilo da se od tog termina ne proizvodi više nego što on realno jest. Kod nas u Hrvatskoj primjenjuje ga se na sve i svašta: za najbenignije stvari, ali i stvari koje su manje benigne, ali nemaju nikakve karakteristike ni obilježja ‘srpskog sveta’, nego pripadaju načinu kako manjine ostvaruju svoja prava, poput toga hoće li izložba fotografija narodnih nošnji biti otvorena u Sinju ili neće. Kod nas u Hrvatskoj, dakle, treba reći da je terminu ‘srpski svet’ smisao i značenje prošireno i na stvari koje s njim nemaju apsolutno nikakve veze. Mi dobro znamo tko su ljudi koji među Srbima imaju iluziju o ‘srpskom svetu’ i znamo tko tu iluziju nema, i zato se treba kloniti generalizacija i etiketa”, kazao je Pupovac.
‘Taj je stav mnogo stariji od pojave termina ‘srpski svet’ i funkcionirao je i u mnogo težim vremenima: u ratnom razdoblju kada se lako gubila glava, a nisu se samo stvarali nesporazumi’
Istog dana kada je održan i Božićni prijem SNV-a, 6. siječnja, udruga Hrvatski pravoslavni centar iz Vukovara u restoranu u Dicmu organizirala je skup na kojemu je Plenkovićev ministar demografije Ivan Šipić iz kvote Domovinskog pokreta najavio osnivanje Hrvatske pravoslavne crkve. “To je zabrinjavajući pokušaj da se baci ljaga i sjena na naše božićno okupljanje koje traje već duže od trideset godina i koje predstavlja jedinstven i značajan događaj u hrvatskome vjerskom, javnom i političkom životu”, ustvrdio je Pupovac. “O osnivanju HPC-a slušamo već dugo. To nije od jučer. Za nas nema nikakve sumnje da se ti pokušaji oslanjaju na ideju i tradiciju HPC-a iz vremena ustaške NDH. To se ne može osporiti. Endehaška praksa osnivanja HPC-a ostavila je sramotan trag i strašan zločin – s jedne strane prisilne konverzije u ratnim okolnostima, a s druge egzekucije i protjerivanje. Svatko razuman koji Hrvatskoj želi dobro ne bi se ni na koji način igrao s tim jer to predstavlja sramotno razdoblje u povijesti hrvatske državne i političke ideje. Svatko tko kaže da voli današnju Hrvatsku morao bi znati da se na tome iskušava istinska ljubav i istinski patriotizam”, kazao je Pupovac za Nacional.
Upozorio je i na kontroverzne tvrdnje o “pravoslavnim Hrvatima”. “Oni koji tvrde da, prema statističkim podacima, postoji petnaestak tisuća deklariranih pravoslavaca koji kažu da su etnički Hrvati morali bi dokazati kako je do toga došlo i u kojoj mjeri je doista riječ o pravoslavcima i etničkim Hrvatima, a ne o ‘političkim Hrvatima’, ljudima koji su pod okolnostima netolerancije prema pravoslavnim Srbima odlučili da se sklone pod odrednicu pripadnosti hrvatskom narodu”, kaže Pupovac. “I to je refleks i ostatak endehaških tendencija i strahova koji su tijekom rata i ekstremnih nacionalističkih perioda od osamostaljenja postojali prema Srbima u Hrvatskoj. Nismo se samo jednom uvjerili da neki naši sugrađani Srbe radije zovu ‘pravoslavcima’ nego ‘Srbima’, i nismo se jednom uvjerili da i među samim Srbima ima onih koji radije kažu da su pravoslavci nego Srbi. U takvim okolnostima, ozbiljnije bavljenje tom temom vrlo lako bi pokazalo da je bolje ne pozivati se na taj argument”, kaže Pupovac.
Plenkovićev ministar demografije Ivan Šipić, iz kvote Domovinskog pokreta, najavio je osnivanje Hrvatske pravoslavne Crkve. FOTO: Ivo Cagalj/PIXSELL
Srpska zajednica u Hrvatskoj poštuje to što je na Božićni prijem SNV-a došao premijer Andrej Plenković s troje ministara, usprkos tome što koalicijski partner HDZ-a više nije SDSS, nego otvoreno antisrpski Domovinski pokret. “Što se tiče Božićnog prijema SNV-a, Plenković je najdosljedniji premijer dosad: ovo je bio deveti na kojemu je bio, i to usprkos potpuno promijenjenim političkim okolnostima. Posebno nam je važno što je osobno došao i govorio. Cijenimo i to što je s njim došlo troje ministara koji su odabrani važnom logikom: ministrica kulture koja je ujedno i predsjednica Komisije za odnose s vjerskim zajednicama; ministar pravosuđa, u čijem je resoru ostvarivanje prava manjina; te ministar vanjskih i europskih poslova, čime se šalje poruka susjedima, a prije svega Srbiji, matičnoj zemlji i zemlji sjedišta Srpske pravoslavne crkve. To su važne simboličke geste”, kazao je Pupovac i dodao kako dolazak Plenkovića i ministara treba shvatiti kao potvrdu kontinuiteta politike Plenkovićeve vlade, pa i stranke, o zaštiti i afirmaciji manjinskih prava i vjerskih sloboda pripadnika SPC-a u Hrvatskoj, usprkos tome – ili upravo zbog toga – što je čak i jedan ministar iz njegove vlade, Ivan Šipić iz kvote Domovinskog pokreta, u Dicmu najavljivao osnivanje ustašonostalgičarske Hrvatske pravoslavne crkve. Od srpske zajednice u Hrvatskoj pak, kazao je Pupovac, “može se očekivati doprinos razvoju vjerske i međuetničke tolerancije”. “Učinit ćemo sve da sredine u kojima živi srpska zajednica budu naprednije te da suradnja s pripadnicima većinskog naroda i drugih manjinskih naroda, kao i većinske Katoličke crkve i drugih vjerskih zajednica, bude najbolja moguća. Posvećeni smo poštovanju i afirmaciji ustavnih vrijednosti”, kazao je i objasnio na koju se političku tradiciju oslanja današnja politika Srba u Hrvatskoj. “Osnova našeg djelovanja ustavne su vrijednosti kao temelj pozitivnih patriotskih osjećaja i osjećaja pripadnosti, dužnosti i prava. Na tome gradimo različite moguće modele ostvarivanja manjinskih prava, kulturne autonomije i manjinskih samouprava različite vrste, od manjinskih vijeća do političke predstavljenosti. Takav stav ima historijsku utemeljenost u politikama Srba u Hrvatskoj koje baštinimo. Unazad dvjesto godina postoji jasna tradicija srpskoga ustavnog patriotizma u Hrvatskoj. To su samostalske politike Samostalne srpske stranke, Bogdana Medakovića kao njezina prvaka i u jednom razdoblju predsjednika Sabora, Svetozara Pribićevića i njegove braće… Postoje i dalmatinski Srbi koji su doprinosili procesu ujedinjenja Dalmacije s Hrvatskom. Uz nasljeđe Narodnooslobodilačkog rata, to su, među ostalima, slojevi srpske politike u Hrvatskoj koje baštinimo i koje smo artikulirali kao ‘ustavni patriotizam’, među ostalim i na tragu razumijevanja kakvo je njemački filozof Jürgen Habermas formulirao u ‘Historikerstreitu’, znamenitoj polemici o odgovornosti Njemačke za Drugi svjetski rat, u kojoj je vrijednosti i odredbe ustava postulirao kao osnovu građanskog patriotizma, neovisno o etnicitetu i svim drugim osobinama građana”, objašnjava Pupovac.
U Hrvatskoj se takva politika rijetko razumije, a često omalovažava, naročito na desnici. Prepoznatljiva formula tog nerazumijevanja postao je izraz “etnobiznismen” koji je za Pupovca, paradoksalno, prvi upotrijebio socijaldemokratski predsjednik Republike Ivo Josipović. “Predsjednik Josipović tada se našao u nezgodnim okolnostima s obzirom na napise u pojedinim medijima, uključujući i medije koje izdaje SNV i, nažalost, poslužio se tom nesretnom formulacijom. Sebe nije obranio, ali nas je oblatio i desnici pružio etiketu koja je veoma antimanjinska i, u našem slučaju, antisrpska.
Ona pokazuje nerazumijevanje prirode manjinske politike i namjeru da se svaki oblik manjinske politike i javnog djelovanja manjina, naročito participacija u vlasti i zagovaranje programa za ostvarivanje njihovih prava, etiketira kao etnobiznis, trgovina i slično, što je često korištena tehnika difamacije i klevetanja manjinskih mandata. Ali što se nas tiče, zahvalni smo svima, i u Hrvatskoj i u Srbiji, koji poštuju političku posebnost Srba u Hrvatskoj. Ona je neka vrsta naša tradicije, ali i potrebe zbog svih teškoća i problema s kojima se srpska zajednica decenijama suočava i teško ih rješava. Nadamo se da će doći vremena u kojima će potreba za isticanjem te posebnosti biti manja, a rad na zajedničkim vrijednostima, interesima i dobru mnogo veći nego što je u ovom trenutku”, kazao je za Nacional predsjednik SDSS-a i SNV-a.
Objavljeno: January 18, 2025
